Kompozitor meseca – Eduar Lalo
U trećoj, završnoj emisiji ciklusa kojim ovog februara obeležavamo 200 godina od rođenja Eduara Laloa slušaćete odlomke iz scenskih ostvarenja komponovanih od 1868. do 1882. godine.
Emisiju započinjemo uvertirom za operu Kralj Isa, koju je Lalo pisao po libretu Eduara Blaua, zasnovanu na staroj bretonskoj legendi o potopljenom gradu Isu, koji je bio najlepši grad u Evropi. Za njegovu propast bila je odgovorna princeza Dahut koja je otvorila kapije luke i omogućila velikom talasu da potopi grad. Ovo Laloovo ostvarenje sa velikim uspehom je premijerno izvedeno 7. maja 1888. godine u Operi Komik u Parizu, a za samo godinu dana opera Kralj Isa je na sceni ove kuće izvedena čak sto puta. Veliki uspeh delo je pobralo i u drugim evropskim gradovima poput Ženeve, Amsterdama, Brisela, Rima i Londona, dok je američka premijera upriličena 23. januara 1890. u dvorani Francuske operske kuće u Nju Orleansu. Na sceni njujorškog Metropolitena opera Kralj Isa izvedena je tek 1922. godine.
Nakon toga slušaćete odlomke iz opere Fijeski, odnosno Đenovska zavera. Ovo delo Lalo je komponovao 1868. godine po libretu zasnovanom na Šilerovoj drami iz 1784. godine, koja govori o istorijskoj zaveri koju je vodio Đovani Luiđi Fijeski protiv Andrea Dorije u Đenovi 1547. godine. Laloovo delo je svoju scensku premijeru imalo tek 16. juna 2007. godine u Nacionalnom teatru u Manhajmu, dok je koncertno izvođenje upriličeno 27. jula 2006. godine, na Festivalu Francuskog radija u Monpeljeu.
Emisiju će zaokružiti odlomci iz dvočinog baleta Namouna, koji je Lalo komponovao od jula do decembra 1881, a delo je premijerno izvedeno marta naredne, 1882. godine u dvorani pariske Opere, u koreografiji Lisjena Petipe. U vreme kada je pisao ovo delo po libretu zasnovanom na Kazanovinim Memoarima, Lalo je bio poznat pretežno kao autor kamerne i koncertantne muzike. Kako ističu izvori, iako prvobitno nije bio voljan da komponuje muziku za ovaj balet, Lalo je u partituru uneo 'svežinu i originalnost' koju su posebno prepoznale njegove kolege i prijatelji poput Debisija, Forea i Ernesta Šosona, a ona se danas ubraja među istaknuta dela francuske muzike devetnaestog veka. Zanimljiv je i podatak da je 1900. godine Debisi napisao Pjeru Lalou, kompozitorovom sinu, pismo u kojem je, između ostalog, muziku za balet Namouna ocenio sledećim rečima „... tvoj otac je ovde otkrio čudesne harmonije... one su pune emocija i velikog dramskog naboja".
Urednica Irina Maksimović Šašić
Коментари