Muzika viva
Koncerti za klavir i orkestar Hansa Abrahamsena, Žerara Pesona i Oskara Strasnoja u interpretaciji pijaniste Aleksandra Taroa kome su i posvećena.
Koncert za levu ruku i orkestar Left, Alone danski kompozitor Hans Abrahamsena je napisao kako sam kaže „ne samo za pijanistu koji svira isključivo levom rukom, već i za kompozitora koji može da svira samo levom rukom”. Naime Abrahamsen od rođenja nema punu funkcionalnost desne ruke, te je zbog ove fizičke prepreke vezan za pijanističku literaturu za levu ruku – poput Ravelovog koncerta. Takođe, učio je da svira hornu – jedini instrument koji se može svirati samo levom rukom. Daleke, 1969. godine na prvom javnom predstavljanju sopstvene kompozicije Abrahamsen je izveo komad Oktobar za hornu i levu ruku, a pasaž iz ovog dela preradio je na početku šestog stava kompozicije Left, Alone.
Delo Future Is a Faded Song Žerara Pesona, je takođe komponovano za Aleksandra Taroa. Sam naslov je pozajmljen iz treće poeme ciklusa Četiri kvarteta T. S. Eliota iz stihova koji glase:
Između
ostalog – ili je to samo način da se
kaže isto:
Da je budućnost izbledela
pesma, Kraljevska Ruža ili struk
lavande
(prepev
Ivana V. Lalića)
Ovu izbledelu pesmu budućnosti, Peson zamišlja kao sled muzičkih trenutaka sastavljenih iz simplifikovanih figura, stereotipa i aluzija na žanrove poput valcera, tanga, bosa nove. Klavir u svemu tome ima ulogu kakve prizme, koja svojom deonicom svetlost prelama u višestruke narativne pravce.
Kompozicija Kulešov Oskara Strasnoja je inspirisana idejama sovjetskog režisera i filmskog teoretičara Lava Kulešova. Takozvani Kulešovljev efekat potencira važnost kontekstualizacije filmske slike. On se sastoji iz jednostavne jukstapozicije dva naizgled nepovezana kadra – lica glumca i tanjira supe, lica glumca i prizora lepe žene, iz koje gledalac dobija ideju o emotivnom sadržaju, na primer o gladi i o čežnji, iako slike same po sebi to ne govore. Ova ideja repeticije, koja obogaćuje i oblikuje semantičku mrežu naše percepcije, po Strasnoju u muzici postoji u formi „sonatnog ronda” koji koristi i za kompoziciju koju ćete večeras čuti. Autor muzički tok organizuje koristeći pomenuti montažni princip, koji je inače izražen u rondo obliku, a slušalac tako može da prepozna i neke „poznate slike” poput diskretnih citata Drugog klavirskog koncerta Sergeja Rahmanjinova.
Urednica Ksenija Stevanović
Коментари