Naučni skupovi
Estetika u humanističkom ključu – govori Vladimir Vujošević
U emisiji NAUČNI SKUPOVI, četvrtkom možete slušati snimke sa konferencije „Estetika u humanističkom ključu” koja je, u organizaciji Estetičkog društva Srbije, održana 16. i 17. maja u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka u Beogradu. U večerašnjoj emisiji ovog ciklusa možete pratiti izlaganje Vladimira Vujoševića „Gotsko: estetička kategorija kao izraz krize humanističkog znanja”
Autor:
Редакција
Преносимо излагања са научних конференција и трибина. [ детаљније ]
„Gotika" je kontroverzan termin koji se, kroz istoriju, često upotrebljavao sasvim arbitrarno, sa ciljem da se opišu, naizgled, potpuno heterogeni fenomeni, zapaža Vladimir Vujošević i ukazuje na to da se i u savremenim upotrebama reč „gotsko" pojavljuje kao pežorativni „estetički" pojam. U pitanju je oznaka za nešto „nekognitivno", odvojeno od bitnog sadržaja umetničkog dela ili teksta - kao izraz za atmosferu, percepciju, čisti vizuelni kvalitet, emocionalni doživljaj recipijenta: nešto mračno, nešto zastrašujuće, nešto „gotsko". Važno je istaći da „gotsko" u opisivanju određenog književnog sadržaja (takozvanih priča strave) počinje da se javlja u kontekstu jednog specifičnog osamnaestovekovnog ideološkog i kulturnog kretanja, koje je bilo obeleženo i kontroverznim odnosom prema samoj ideji znanja o prošlosti. Humanističko znanje može se uslovno okarakterisati i kao korpus znanja o prošlosti. Istorijska nepreciznost je važna odlika „gotskog" teksta, narativni model koji čak i kod humanistički obrazovanih autora, na primer u „protogotskom" idiomu Edvarda Gibona, obrazuje žanrovski identitet gotike. Gotika je književni žanr koji uprisutnjuje osamnaestovekovnu anksioznost ugroženosti društva napretka od mračnih „vampirskih" sila feudalne prošlosti.Prošlost tako postaje ideologizovani termin, te je u tretmanu prošlosti u gotskom tekstu uvek neophodna određena vrsta distance i (iskrenog ili „pretvornog") „zaborava" kulturnih formi prošlosti. Recimo, sakralne forme (predstave i narativi) predmoderne hrišćanske kulture u gotskoj fikciji su „defamilijarizovane" u jezive, nestabilne i nejasne slike „krvavih" predstava, čudnih i opskurnih obreda, latinskog nerazumljivog „brbljanja". Da bi gotika (kao književni žanr) ostvarila sopstveni efekat nužna je određena vrsta neprotumačivosti „ikonografskog sadržaja". „Prepoznavanje" tog sadržaja podrazumeva humanističko znanje. Efekat „gotskog" u književnosti počiva na (često dobrovoljnoj) suspenziji znanja o prošlosti. „Gotsko" predstavlja estetičku kategoriju „krize", dakle u pitanju je termin koji postaje naročito frekventan u karakterizaciji jednog korpusa književnih tekstova nastalih u periodu „nove racionalnosti" koja je obeležena i usponom takozvanih „prirodnih nauka", zaključuje Vujošević.
Sledećeg četvrtka, 4. jula emitovaćemo snimak izlaganja Miloša Ćipranića sa ovog naučnog skupa.
Urednica ciklusa Tanja Mijović.
Коментари