Aleksandar Skrjabin ‒ Simfonija br. 3 „Božanstvena poema”
Ruski kompozitor Aleksandar Skrjabin (1872‒1915) bio je jedinstveni muzički genije, filozof, mistik i ezoterik.
Verovao je u duhovno božanstvo koje ga je vodilo kroz umetnost, a umetnošću je želeo da transformiše svet. Stvorio je i sopstvenu filozofsku koncepciju čiju simboliku nose sva dela nastala nakon rane stvaralačke, romantičarske faze a posebno simfonije.
Treća op. 43 u ce-molu, koja nosi naziv „Božanstvena poema”, premijerno je izvedena u Parizu 1905. godine. Ona je prvo veće orkestarsko delo kome je Skrjabin dodao određeni vanmuzički program i pruža izuzetan uvid u njegovu neobičnu poetiku. Ovaj umetnik je svoj kompozitorski poziv shvatao kao misaonu slobodu, kao težnju ka višem stupnju ljudske svesti, kao razvoj i stasanje Duha ‒ od sputanosti do samopouzdanja. U tekstu koji je pratio premijeru „Božanstvene poeme” naveo je da Simfonija simbolizuje „razvoj ljudskog duha koji se oslobađa legendi i misterija, prolazi kroz panteizam i konačno potvrđuje sopstvenu slobodu u sjedinjenju sa univerzumom”. Sastoji se iz tri stava koji su takođe označeni poetskim naslovima, živopisnim kao i sama muzika: Borbe, Zadovoljstva i Božanska igra.
Simfoniju ćete slušati u izvođenju Simfonijskog orkestra Nemačkog radija iz Berlina kojim diriguje Vladimir Aškenazi.
Emisiju priprema Maja Čolović Vasić.