недеља, 14. апр 2019, 07:00

Hram

Vavilonska kula

Prema 11. poglavlju starozavetne Knjige postanja, Nojevi potomci, koji su se nekoliko generacija, nakon Velikog potopa, negde oko 2716 .p.n.e. doselili, sa istoka, u zemlju Senar (Vavilon) gde su odlučili da sagrade grad sa kulom "kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji". Namera Nojevih potomaka da dosegnu nebesa razljuti Boga veoma, jer u tome vide veliku ljudsku oholost i nepoštovanje vere. Bog sruši kulu i nasta veliki metež. Graditelji kule počeše, odjednom, da govore različitim jezicima, i niko, nikoga nije razumeo, te prekinuše gradnju grada, nazvan Vavilon, jer "ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje". Nakon toga ljudi se raziđoše i naseliše različite krajeve sveta, a kula ostade razorena.

Istraživanjem nemačkog arheologa Koldeveja, na području nekadašnjeg Vavilona, a sadašnjeg Iraka, u okolini grada Al Hilah, južno od Bagdada, 1913. godine otkriveni su ostaci moguće Vavilonske kule.

U ovonedeljnom Hramu o Vavilonskoj kuli iz starozvetne Knjige postanja, njenom višeslojnom tumačenju i aktuelnim porukama, razgovaramo sa diplomiranim pravoslavnim teologom Stevanom Jovanovićem, veroučiteljem u Petoj beogradskoj gimnaziji i Gimnaziji Ruđer Bošković u Beogradu.

Autor i voditelj: Dušanka Zeković.