четвртак, 13. сеп 2018, 09:00
Hipokratija
Veština izmišljanja novih bolesti
Gost današnje Hipokratije je neuropsihijatar doktor Nikola Ilanković, dugogodišnji profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Nesporna je činjenica o nerazmrsivoj upletenosti medicine u ekonomske, političke i socijalne procese, jer uspešan čovek je, pre svega, zdrav čovek, a sve ostalo može biti relativno.
Ne treba misliti da su bolesti i lekovi izuzeti iz modnih trendova i da
ne podležu zakonima tržišta. Kao što se u svetskim modnim centrima
menjaju neke pojedinosti na odeći i obući, a potom putem velikih revija
lansiraju kao nova moda, tako se odnekud pojavljuju i nove bolesti i,
razume se, novi i poprilično skupi lekovi za njihovo lečenje.
Svetska farmaceutska industrija je najprofitabilnija u berzanskom
sektoru. Suprotno idiličnoj slici o farmaceutima i istraživačima u
belim mantilima, koji u laboratorijama danonoćno rade na sintetizovanju
novih lekova, farma-industrija potroši dva puta više na marketing,
lobiranje i finansiranje raznih "udruženja pacijenata", nego na razvoj i
istraživanje. Na marketing i "edukaciju lekara i pacijenta" farmaceutska
industrija troši milijarde dolara, tako da nikoga ne bi morale čuditi
moćno orkestrirane kampanje u kojima učestvuju "udrženja pacijenata" i
neka od poznatih imena iz medicinske nauke i prakse, koja, onako,
uzgred, predočavaju javnosti šta se to novo i efikasno pojavilo na
tržištu. Sponzorisane, tj izmišljene bolesti lansiraju se iz „big farme“,
industrijskog sektora koji na razne oblike marketinga "svake godine
troši ogroman novac. Zbog takve situacije, u poslednjh deset godina na
velikom broju medicinskih fakulteta širom sveta predaje se novi predmet
pod nazivom medicina zasnovana na dokazima (Evidence based medicine),
čime je ozvaničena i institucionalizovana akademska borba protiv sve
očiglednijeg i bezobzirnijeg marketinga velikih farmaceutskih kuća sa
obe strane Atlantika, koje finansirajući nauku, u istoj meri na nju i
utuču.
Farmaceutske korporacije uspele su preko svojih odbora i komisija u
kojima sede i neki ugledni ljudi iz vrhova medicine i vlasti, da u praksu
uvedu lečenje nekih „bolesti“, koje su srednje i starije generacije
lekara posmatrale kao kulturološke ili socijalne poremećaje sa
simptomima nedovoljne adaptacije na date situacije. Za medije, lekovi su
vrlo zahvalna i neiscrpna tema, privlačna a za najširi krug čitalaca i
gledalaca. Lekovi održavaju ugled medicinske profesije u društvu, dok su
za farmaceutsku industriju i direktni izvor profita, te ona preko
marketinga radi sve da bi se potrošnja lekova dalje povećavala i cene bile
što veće.
U nemoći da nađe lek za svaku bolest – pill for every ill,
farmaceutska industrija je našla saborca u medicini koja neumorno
proizvodi nove dijagnoze, nove faktore rizika i snižava postojeće
granične vrednosti, kako bi gigantska farmaceutska industrija dobila
novu bolest i za nju novi lek– Iiill for every pill.
Broj depresivnih bolesnika povećan je dva puta u poslednjih dvadeset
godina, autistične dece trideset puta, a hiperaktivne dece oko deset
puta. Kad su u pitanju odrasli, duboka tuga i stidljivost postali su
psihijatrijski poremećaji. Novi aspekti medikalizacije nastali su na
početku 21. veka sa snižavanjem graničnih, tj. vrednosti pojedinih
laboratorijskih nalaza. Ako bi se dosledno sledile preporuke raznih
profesionalnih udruženja, to bi značilo uključivanje zdravih osoba u
redove bolesnih. Povišeni krvni pritisak koji nikada nije bio bolest
već simptom nečeg drugog, redefinisan je i proizveden je u bolest.
Očigledni su primeri snižavanja graničnih vrednosti za hipertenziju,
hiperlipidemiju i gojaznost. Usvajanjem, inače, korisne preporuke o
obaveznom sniženju krvnog pritiska, bez obzira na doba života, sa 160/100
mm Hg na 140/90, broj „bolesnika“ je povećan za 35%, a daljim sniženjem
na 120/80 mmHg što je sadašnja preporuka, broj hipertoničara je povećan
za novih 50%, što je ukupno 85% novih potrošača lekova. Sniženjem indeksa
telesne visine i mase povećan je broj gojaznih za 30% i tako dalje, jer
sličnih primera je mnogo.
Šta tek reći o opstipaciji, poremećaju
pažnje i učenja, spavanju, erektilnoj disfunkciji i mnogo čemu drugom što
sada ima rang bolesti, a oduvek je smatarano neprilikom.
Emisiju priprema i vodi prof. dr Momčilo B. Đorđević.
Коментари