Repriza
Stevan Sremac
Stevan Sremac je rano pokazao "jaku opservaciju za humoristične stvari, koje su nam bile prijatne i kad su se nas ticale. Bio je neodoljiv", zabeležio je Sremčev drug Sreten Pašić.
Autor:
Бранка Селаковић
Од свог почетка, 1968. године, па до данас емисија Код два бела голуба прича приче о старом Београду, његовим житељима, појавама и догађајима, али и приче о прошлости осталих места Србије, и о свему ономе што представља живо језгро наше традиције. [ детаљније ]
Kad bi nam što čitao ili prepričavao, činilo nam se kao da tu knjigu tek tada osećamo i razumemo. Neobično je voleo Servantesa, Gogolja i našega Jašu Ignjatovića. Pojedine situacije iz Don Kihota prikazivao nam je s takvim žarom da bi mu najveći glumci zavideli na onim simpatijama prema njemu omiljenim tipovima. Sremac se uvek kretao između dve krajnosti: ili je nešto isuviše mrzeo ili je suviše voleo. Ni prema jednoj stvari ili ličnosti on nije bio ravnodušan; nije hteo da zna ni za kakvu konvencionalnost. Otuda ono njegovo čudno držanje u društvu, često traženje samoće. Ali kad bi se našao među drugovima koje voli i kad bi govorio o predmetu koji ga u tom trenutku zanima, tada bi se ili gušio od grčevitog smeha, ili bi buktao od gneva.U oba slučaja - ili kad se smeje ili kad se ljuti - bio je neodoljiv."
Autor: Vojislav Stanojčić