Čep za hendikep – zašto se skupi više plastike, ali kupi manje invalidskih kolica
U akciji „Čep za hendikep“ do sada je prikupljeno više od 700 tona čepova, i time je obezbeđeno 130 pomagala za osobe sa invaliditetom. Moglo bi da se skupi mnogo više, jer i dalje, najveći deo plastike koja bi mogla da se prikupi i reciklira, završava na deponijama i u prirodi. Na ortopedska pomagala čeka još dece.
Dunja iz Čačka je dobila ortopedski tricikl zahvaljujući čepovima koje su sakupili vredni i humani ljudi. U udruženju „Čep za hendikep“ kažu da se povećava količina prikupljenih čepova, ali zbog niske cene plastike mogu da kupe manje ortopedskih pomagala.
„Pre korone smo tu imali na 25 pomagala godišnje, sad se to svelo jedva na sedam pomagala i to, ne znam, uz pomoć donacija, kompanija, pa kada se prikupe neka sredstva da kupimo, prema prioritetima, naravno, ona u kojoj se neophodno pomagala, ali ovih poslednjih dve godine sebi pomažemo da opstanemo“, kaže osnivač humanitarnog udruženja „Čep za hendikep“, Zoran Martinov.
Pored čepova od flašica prikupljaju se i kutije i poklopci od tvrde plastike od prehrambenih i kozmetičkih proizvoda.
„Najlakše je objasniti tako što sve što vide da je plastični, bukvalno samo plastični čep, nema potrebe da se razmišlja ubaciti u naše predviđene kutije. Naši volonteri to sortiraju“, navodi Martinov.
Plastika je izuzetno koristan i jeftin materijal, ima veoma široku upotrebu, ali je važno koja vrsta plastike se koristi, da li je reciklabilna i šta radimo sa otpadom.
„Infrastruktura mora da postoji, odvojeni kontejneri, odvojeno sakupljanje. Onda edukacija. Vi morate da naučite ostane ništa kako se odvoja otpad, ne samo da ga naučite nego da ga i motivišete da to radi. Treće su postrojenja za reciklažu, fabrike za reciklažu. Četvrto, ono što je najbitnije to je sertifikacija samog procesa i standardizacija samog procesa reciklata“, ističe sekretar Udruženja za hemijsku, gumarsku i industriju nemetala PKS, Dragan Stevanović.
Ambalažna industrija je najveći korisnik primarno plastike. Ambalaža se najkraće koristi i najbrže postaje otpad. Godišnje se u Srbiji baci oko 100.000 tona ambalažnog otpada.
Prošle godine sakupljeno je 53.000 tona, a od toga je reciklirano 43.000 tona. Ostalo je završilo na deponijama i životnoj sredini.
„To je ono što predstavlja problem kod nas jer nema dovoljno reciklabilne plastike nego mi to uvozimo. Ta reciklabilnana plastika je skuplja od originala. Nemamo dovoljnu zato što nemamo prvo primarnu i sekundarnu infrastrukturu“, kaže Stevanović.
Procenjuje se da Srbija godišnje gubi više od 100 miliona evra jer se ne reciklira dovoljno otpada.
Коментари