Selo moje starije od Amerike
Kada bi se uželeli pravih srpskih kafana, Nušić i Žanka Stokić svraćali su u Zabrežje. Miloš Obrenović odatle je izvozio mangulice, a u ovom selu kapetan Miša Anastasijević je vodio najvažnije poslove. Nekada značajan trgovački, ekonomski i kulturni centar, a danas zaboravljeno selo. Zabrežje u blizini Obrenovca slavi 590. rođendan.
Prvo diplomatsko pismo poslato je baš iz ovog sela. U njemu je predstavljen i prvi muzički aparat, a stariji meštani se sećaju da je pre sedam decenija Partizan ovde odigrao prvu noćnu utakmicu.
U čemu je još Zabrežje rekorder danas najbolje zna Momčilo Srećković, među meštanima poznatiji kao Moci.
„Zabrežje se prvi put pominje u istoriji 1429. godine. Ako znamo da je Kolumbo otkrio Ameriku 1492. godine, znači 63 godine je Zabrežje starije od Amerike. Ove godine Zabrežje slavi 590 godina postojanja“, objašnjava hroničar ovog sela.
Moci već četrdeset godina istražuje istorijat svog zavičaja. Za to vreme pretresao je skoro svih šest vekova koliko Zabrežje postoji.
U njegovom arhivu piše i da je današnje selo nekada bilo grad. Zabrežje je na granici Srbije i Austrougrske početkom 20. veka imalo carinu, luku, železničku stanicu i na desetine preduzeća.
„Kapetan Miša je napravio solaru, Simovići su napravili fabriku za meljavu i strugaru, onda Mićići su napravili fabriku špiritusa. Zabrežje je bilo toliko jako mesto, mnoga sela pa i mnogi gradovi nisu bili ni blizu Zabrežja“, seća se ovaj vremešni hroničar.
Zabrežni vole da kažu da je njihovo selo bilo grad mnogo pre Obrenovca. Tako su pre oko jednog veka ovde pored Save imali čak dva hotela: „Velika Srbija“ i „Bosna“, više od 10 kafana i oko 20 različitih zanatskih radionica.
Ipak, ovo mesto pokretala je solara koju je osnovao čovek čije je bogatstvo bilo sedam puta veće od državnog budžeta Srbije. Od kapetan Mišine zgrade koja je počela da se gradi 1863. godine, danas su ostale samo ruševne.
„Ovde je Miša istovarao so iz Rumunije, odavde je slao brodovima opet prema Šapcu i drugim destinacijama. Vozom je slao do Užica i Gornjeg Milanovca. U fabrici soli preko 400 radnika je nosilo samare. U Zabrežju je vrilo, dolazili su brodovi, vozovi putnički“, navodi Moci saznanja do kojih je došao istražujući istorijat svoga sela.
Poslednji voz odavde otišao je 1968. kada su zatvorena i preostala preduzeća. Uskoro su zatvorena sva tri doma kulture i oba bisoskopa. Selo danas ima oko 900 kuća i 3.500 stanovnika.
Retki mladi koji se mogu sresti navode da je najpre potrebno otvoriti neku fabriku kako bi mladi imali gde da se zaposle, ali i da im nesdostaju mesta za izlaske i obrazovanje.
Međutim, potrebno je i da se mladi edukuju o istoriji Zabrežja, da se ne dogodi da ostane samo reka Sava ta koja zna za svetle trenutke ovog nekada grada, danas sela.
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 0
Пошаљи коментар