Jevremovac: Bašta koja krije unikatno, presovano Pančićevo blago
Od naredne godine, domaćoj ali i svetskoj naučnoj zajednici, u beogradskoj Botaničkoj bašti, vrata otvara vizitorski centar „Josif Pančić", uz zbirku herbarijumskih primeraka i posebnu banku semena. Naša ekipa zavirila je u depoe „Jevremovca" gde se čuvaju izuzetno vredni primerci biljaka koje je Pančić lično prikupljao, kao i njegovi originalni rukopisi.
Najstarija od čak 200.000 primeraka biljaka koje se čuvaju u „Jevremovcu" je mediteranski hrast. Deo biljke, lično je na presovanje stavio Pančić, davne 1828. godine. Sarađivao je sa kolegama iz Beča, Berlina, Pariza, Budimpešte… pa ima i primeraka sa tih prostora.
„Ako uzmemo u obzir Drugi svetski rat koji je bio razarajući za našu državu, tada se u to vreme niko nije bavio herbarijumom. Herbarijum je bio rasut, dosta primeraka je i nestalo. Sva sreća da su neki primerci odnešeni u inostranstvo, da ih je Pančić odnosio, i drugi botaničari, i ostali su tamo do dan danas. Ali jednim slučajnim raspremanjem depoa u Botaničkoj bašti pronađen je sanduk sa Pančićevim herbarijumom", izjavio je prof. dr Milorad Vujičić, upravnik Botaničke bašte „Jevremovac".
Među presovanim blagom, odnosno biljkama koje su u nauci prvi put opisane i zebeležene, poput Pančićeve omorike, jesu i one: čuvene srpska i Natalijina ramonda.
„Da li je to legenda ili mit… Ali zapravo još hiljadu devetsto dvadeset osme godine kaže se da je ruski naučnik Pavel u slučajnim istraživanjima gde je radio na materijalu sa Natalijinom ramondom je prosuo čašu vode. Kada je došao sutradan, video je da su ti listovi ozeleneli iako su to bili herbarski primerci biljke, i zapravo sva istraživanja fiziološka i ekološka i ekofiziološka pokazuju zapravo da ramonda natalina, ramonda serbika, jeste biljka feniks", priča profesor Vujičić.
Od posebnog naučnog značaja je deo Pančićeve kolekcije sa teritorije Beograda, koji sadrži primerke danas iščezlih biljaka. Savremenim poređenjem stanja flore, jasno se može ukazati na faktore koji imaju nepovratni uticaj na prirodu.
„Kada su posle jedno dve stotine godina uporedili tu floru beogradsku sa ovom sadašnjom, manje više, videlo se da su neke biljke nestale i recimo, nestale su neke zanimljive, orhideje sa područja Topčidera, Košutnjaka, neki šafrani, irisi, neke močvarne biljke. S druge strane, na osnovu herbarijumskog materijala koji je on sakupljao, možemo da vidimo da je došlo i do pojave nekih novih, biljaka koje mi nazivamo invazivne, tipa ambrozije ili vinobojke", objašnjava mr Ana Ržaničanin, stručni saradnik u Botaničkoj bašti „Jevremovac".
Temperatura od 20 stepeni, vlažnost vazduha između 40 i 50 odsto, minimalno izlaganje svetlu: početni su uslovi za čuvanje kolekcije. Kutije su vodootporne, a papiri, lepkovi i ostali materijali koji su u dodiru sa preparatima i rukopisima: pe-ha neutralni.
Prema potrebi vrši se tretman zaštite od insekata i gljivica. Zahvaljujući nasleđu i spletu okolnosti, naši botaničari i danas imaju pune ruke posla.