Muzika od koje se ježite može vam smanjiti bol
Kanadski istraživači otkrili su vezu između pesama od kojih se naježimo i nižeg intenziteta bola. Efekti muzike, tvrde stručnjaci, dovoljno veliki da bismo, pre nego što posegnemo za lekovima, probali da dođemo do olakšanja preko omiljenih melodija i zabave.
Ako ste krenuli kod zubara, možda ne bi bilo loše da pustite baladu britanske kantautorke Adel. Zašto? Istraživači kažu da se naše omiljene melodije nisu pokazale samo kao korisna sredstva protiv bolova, već i da muzika koja podstiče na pokret može biti posebno moćna.
Odavno je utvrđeno da muzika ublažava bol, a nedavna istraživanja sugerišu da se efekat može javiti čak i kod beba. Nove studije otkrivaju i da bi melodije koje preferiramo mogle imati jači efekat protiv bolova od opuštajuće muzike koja je odabrana za nas.
Istraživači kažu da postoje dokazi da su emocionalne reakcije koje generiše muzika takođe važne.
„Procenjuje se da omiljena muzika smanjuje bol za oko jedan poen na skali od 10 tačaka, što je barem jednako snažno kao lek protiv bolova koji se izdaje bez recepta kao što je ibuprofen pod istim uslovima. Muzika koja vas pokreće može imati još jači efekat“, rekao je Darijus Valevicijus, vođa autorskog tima sa Univerziteta Makgil u Montrealu, u Kanadi.
U studiji objavljenoj u stručnom časopisu Frontiers in Pain Research, Valevicijus i njegove kolege objašnjavaju kako su zamolili 63 zdravih ispitanika da se u Laboratoriji za proučavanje bola Roy u Univerziteta Makgil, podrvrgnu ispitivanju tokom kojeg je korišćena sonde za zagrevanje područja na njihovoj levoj ruci, to jest za stvaranje osećaja kao kada se drži šolja vruće kafe.
Dok su prolazili kroz proces, učesnici su ili slušali dve svoje omiljene numere, opuštajuću muziku odabranu za njih, potpuno nasumično birane zvuke ili tišinu.
Tokom slušanja muzike, zvukova ili tišine, od učesnika je traženo da ocene intenzitet i neprijatnost bola.
Svaki učesnik je tokom sedam minuta izlagan bolnim stimulacijama osam puta, a isto toliko puta je trebalo da dâ ocenu stanja.
Kada bi se auditorni period završio, od učesnika je zatraženo da ocene prijatnost muzike, svoje emocionalno uzbuđenje i koliko puta su se naježili – poznat fenomen koji se dovodi u vezu sa iznenadnim emocijama ili povećanom pažnjom, a javlja se i pri slušanju muzike i u drugim situacijama.
Jaka veza između neprijatnosti koju bol izaziva i prijatnosti muzike
Rezultati otkrivaju da su učesnici ocenili bol kao manje intenzivan za oko četiri poena na skali od 100 poena, i manje neprijatan za oko devet poena, kada su slušali svoje omiljene numere u poređenju sa tišinom ili nasumičnim zvucima.
Relaksirajuća muzika odabrana za njih nije uspevala da proizvede takav efekat.
Valevicijus navodi da je malo verovatno da se rezultati svode na nagađanje. „Pronašli smo veoma jaku korelaciju između prijatnosti muzike i neprijatnosti bola, ali nultu korelaciju između prijatnosti muzike i intenziteta bola, što bi bio malo verovatan nalaz da je u pitanju samo placebo ili očekivanje“, istakao je vođa naučnog tima.
Daljim ispitivanjem utvrđeno je da postoji veza između muzike koja je izazivala više ježenja i nižeg intenziteta bola i neprijatnosti izazvane bolom. Niže ocene za neprijatnost „išle su“ uz muziku koja je ocenjena prijatnijom.
„Razlika u uticaju na intenzitet bola podrazumeva dva mehanizma – jeza može imati fiziološki senzorni efekat, blokirajući rastuće signale bola, dok prijatnost može uticati na emocionalnu vrednost bola bez uticaja na osećaj, dakle više na kognitivno-emocionalnom nivou uključujući prefrontalne oblasti mozga”, objasnio je Valevicijus, iako je upozorio da su neophodna dodatna ispitivanja da bi se potvrdile ove ideje.
I prijatnost muzike i jeza imali su više ocene kod numera koje pokreću na ples ili kompozicija koje izazivaju pomešana osećanja iako su direktni efekti takvih melodija na bol bili nejasni.
Istraživači kažu da još nije poznato da li bi muzika koja pokreće imala isti učinak kada je reč o ježenju kod onih osoba koje je ne vole, ili su ljudi koji vole takvu muziku jednostavno skloniji ovakvim reakcijama.
Štaviše, autori studije ističu da se zbog parametara studije moglo desiti da neke veze nisu bile otkrivene, kao i da opuštajuća muzika možda nije puštana dovoljno dugo da bi se primetio efekat.
Dr Brendan Runi, predavač u Školi psihologije pri Univerzitetskom koledžu u Dablinu, koji nije učestvovao u pomenutom istraživanju rekao je da nije ubeđen da postoji neki poseban kvalitet u samoj muzici, i to ne samo zato što bi percepcija bola učesnika prilikom slušanja numere mogla da utiče na njihovu procenu o tome kako se osećaju.
Međutim, dr Runi ističe da zaključci studije podržavaju nalaze njegovog tima da muzika koju su odabrali učesnici izgleda ima jači efekat protiv bola.
„Zajedno, ova studija i rezultati našeg istraživanja pružaju dokaze da bi ljudi koji trpe bol trebalo da budu podstaknuti da iskoriste sopstvena analgetička iskustva koja mogu dobiti od muzike i zabave“, zaključio je dr Runi.
Коментари