Pisac epohe i lirski hroničar 20. veka, Danilo Kiš u ogledalu svetske književnosti
Da delo Danila Kiša od vremena nastanka do danas zaokuplja pažnju čitalaca, nadahnjuje i autore i proučavaoce književnosti potvrđuju – knjiga izabranih tekstova poznatih svetskih pisaca o Kišu i zbornik radova domaćih tumača piščevog stvaralaštva. Objavljeni su povodom 90 godina od Kišovog rođenja.
Knjiga o Danilu Kišu predstavlja kratku istoriju recepcije Kišovih dela u svetskoj književnosti. Poznati pisci o njima govore kao kritičari, od osamdesetih godina, kada su prevedena na velike jezike.
Sećanja savremenika na, kako kažu, „genija određenog vremena, iskustva i mesta“, „pesnika u prozi i princa rezingnacije“ slede po Kišovoj smrti. Među mnoštvom tekstova u poslednje dve decenije su i oni koji o Kišu govore kao o svedoku i učesniku burnog književnog i društvenog razdoblja.
„Od Đerđa Konrada do Klaudija Magrisa, od Milana Kundere do Josifa Brodskog, od Nadin Gordimer do Jozefa Škvoreckog... Pisci različitih generacija, različitih pogleda na život, i na ulogu književnosti u savremenom svetu, ali ono što im je zajedničko jeste dakle uverenje da je Kiš jedan od najvažnijih pisaca moderne svetske književnosti u decenijama u kojima je pisao i objavljivao svoje knjige“, navodi Gojko Božović, priređivač Knjige o Danilu Kišu u izdanju „Arhipelaga“.
Knjigu Pred licem epohe čini izbor iz Kišove kratke proze i esejistike, jedna pesma, intervju i radovi o piščevom stvaralaštvu domaćih tumača različitih akademskih generacija. Svaki od njih otvara novi pogled na Kiša.
„U zavisnosti od konteksta u kojem ga čitamo.Tako da je on s jedne strane viđen kao pisac koji svedoči epohu, koji svedoči ono što je najvažnije za istoriju 20. veka, a s druge strane zapažamo u njemu nešto što možemo nazvati konstantnim lirizmom. Nezavisno od onoga što se dešava u istoriji i što je deo njegovog, rekao bih, ličnog karaktera i njegovih ličnih predispozicija“, ističe Mihajlo Pantić, priređivač knjige Pred licem epohe u izdanju Biblioteke grada Beograda.
Knjiga o Danilu Kišu, sa većinom tekstova prvi put prevedenih na srpski jezik, svedoči o mestu našeg klasika u istoriji evropske kulture.
Zbornik Pred licem epohe pokazuje da je Kiš postao neprolazna tema i obavezni predmet izučavanja. Prihvaćen je među svim generacijama čitalaca, od Ranih jada, knjige iz školske lektire, do Grobnice za Borisa Davidoviča i Enciklopedije mrtvih, dela koja čitaoca suočavaju sa traumama prethodnog stoleća.
Коментари