Od Boga gneva do Boga milosrđa: šta otkriva Njegoševa „Luča mikrokozma“
U Kolarčevoj zadužbini održano je predavanje „Satana i Hristos“ u „Luči mikrokozma“ povodom 180 godina Njegoševog dela.
Njegoš je Luču mikrokozma pisao tokom strogog Velikog posta, na hlebu i vodi, izolovan od ljudi i sveta, zagledan u sopstvenu unutrašnjost. U nameri da rasvetli svoju egzistenciju, kretao se mislima u srž identiteta. Tu susreće luču, iskru koja ga vodi, susreće Boga i ostala nebeska bića.
„Posle ushođenja duše, a to znači promene statusa pesničkog, i stanja duše u stanje duha, dakle, pomeranje ka stanju logosa, mi se nalazimo u situaciji da vidimo, zajedno sa pesnikom, nebesko pozorje. Tu se pojavljuje Bog u razgovoru sa arhangelima gde se otkrivaju dve stvari. Jedno je kako je svet nastao, Božja verzija, a drugo je motivi Satanine pobune“, navodi prof. dr Milo Lompar, istoričar književnosti.
Satana je predstavljen kao pobunjenik u trenutku pada, kada dovodi u pitanje legitimitet Božje promisli. U tom kontekstu i pojam palog anđela i samo zlo dobijaju kosmički koren.
„U pesničkom smislu, kao jedan tip pesničke religioznosti, to je moguće da pod otkrićem snage Satanine pobune, Bog i sam otkriva sopstveno pomeranje od jednog Boga gneva i jarosti, ka jednom Bogu milosrđa i dobrote u kojem se Hrist pojavljuje kao jedan novi stadijum Božje definicije“, dodaje profesor Lompar.
Luča mikrokozma završava se vizionarski. Poslednjih 20 stihova Njegoš posvećuje Hristu. Predstavlja ga kao Satanin poraz. Hristos u vasionu unosi dobrotu kojom obesmišljava Satanine zablude.
Коментари