Kakvo nasleđe ostavljamo deci - premijera predstave „Očevi i oci"
Predstava „Očevi i oci” po romanu Slobodana Selenića, premijerno na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Reč je o adaptaciji jednog od najznačajnijih dela savremene srpske književnosti - u kojem se prepliću porodična i društvena drama jedne epohe.
Priča prati sudbinu srpske građanske porodice Medaković, od kraja 19. veka do kraja Drugog svetskog rata, od Milutina, preko njegovog sina Stevana, školovanog u Bristolu i oženjenog Engleskinjom, sve do njihovog sina Mihajla Medakovića.
Kakvo nasleđe, duhovno, intelektualno, ideološko, očevi ostavljaju deci, ko smo zapravo - pitanja su koje Selenić u romanu postavlja, a danas, na sceni, u svetu koji se trudi da obezliči ljude, te teme preispituje nova generacija.
„Čini mi se još jedna stvar koja je mnogo važna jeste ta raspolućenost koja nas prati do dana današnjeg, ta neka naša, pre svega ideološka raspolućenost, balkanska, srpska nazovite je kako hoćete”, kaže Veljko Mićunović, reditelj.
Dramatizaciju romana objavljenog 1985. godine, napisala je Kata Đarmati.
Autorska ekipa zadržava vremensku odrednicu koju daje Selenić. Jezik predstave je stilizovan i savremen.
„Junak koga ja igram u ovom komadu je Stevan Medaković i on je, ja bih ga okarakterisao kao i otac i sin, i sa ove i one strane je i pokušava da razume i shvati roditeljski zadatak a i kontekst u kome se nalazi, naravno kod nas je izuzetno važan taj nacionalni identitet”, rekao je Nikola Rakočević, glumac.
„U ovom našem konceptu i Veljkovom viđenju mi smo svi privatno u onim godinama u kojima smo po gospodinu Seleniću postajali očevi. Apsolutno smo ispoštovali sve teme, sva pitanja koja Selenić postavlja i mislim da smo dali savremen odgovor”, izjavio je Miloš Đorđević, glumac.
Priča o životu ispunjenom nerazumevanjima i podvojenostima, stigla je na scenu Narodnog pozorišta u Beogradu.
Коментари