„Poslednji svedok“, memoari princeze Jelene Karađorđević
Memoari „Poslednji svedok“ princeze Jelene Karađorđević prvi put su objavljeni kod nas. Reč je o svedočanstvu o ključnim trenucima istorije dvadesetog veka, ali i o jednoj izuzetnoj i neustrašivoj ženi.
Memoari princeze Jelene Srpske napisani na francuskom jeziku sa naslovom Bila sam u Jekaterinburgu čuvaju se na Kolumbijskom univerzitetu. Po nekim podacima prvi put publikovani su dvadesetih godina, u jednom švajcarskom nedeljniku.
Međutim biće objavljeni tek, četrdeset godina posle pogibije članova ruske carske porodice. I to ne da bi predstavljali sećanje na stradalne dane carske i njene porodice, već zbog Hamburškog suđenja kada se odgonetala priča tajanstvene žene izvađene iz kanala u Berlinu posle pokušaja samoubistva, koja je tvrdila da je velika kneginja Anastasija.
Svoja kazivanja Jelena izlaže kao član doma Romanovih, svedok njihovih poslednjih dana i kao srpska princeza.
„Dobili smo jedno izvanredno svedočanstvo, jedno svedočanstvo o kojem nismo znali tako duboko, taj deo istorije nije bio tako rasvetljen“, kaže dr Dušica Bojić, direktorka Istorijskog muzeja Srbije.
Princeza Jelena priseća se strašnih dana od januara 1917. godine, porasta revolucionarnih raspoloženja, poslednjeg susreta sa carem, Oktobarske revolucije koju je dočekala u Mermernom dvorcu, poziva od Trockog posle koga će se svi Romanovi stariji od 16 godina biti iseljeni na Ural. Kada donosi tešku odluku i odlazi sa suprugom u izganstvo, ostavljajući decu sa svekrvom.
„Kroz njeno svedočenje, kroz njen dnevnik mi ulazimo i u dnevnu politiku Rusije toga doba i u porodične odnose i u njene odnose kada je zatvaraju u drugi logor sa drugim ženama koje su u stvari prostitutke, lopovi... Ona njima svima pomaže i oni nju svi obožavaju. Jednu po jednu vode na streljanje i ona čeka svakoga dana kada će ona da bude streljana“, priča dr Bojić.
Kao jedina preživela iz porodice Romanov princeza Jelena će zahvaljujući diplomatiji i njenom ocu kralju Petru sa propusnicom koju je lično Lenjin potpisao izaći iz Rusije, susreti se sa svojom decom u Švajcarskoj, i do kraja života, do 1962. živeti u Nici. Ovi memoari koliko su svedočanstvo o ključnim trenucima istorije dvadesetog veka, oni govore i o jednoj izuzetnoj i neustrašivoj ženi.
Коментари