Prof. Ristić: U Srbiji od epilepsije boluje do 70 hiljada ljudi, a pet hiljada pacijenata moglo bi da ima korist od operacije

Oko trećina pacijenata sa epilepsijom ima napade uprkos lečenju lekovima, dok se u Srbiji na hirurško lečenje čeka u proseku 27 godina od početka bolesti. Neda Stevanović, koja je od epilepsije bolovala 12 godina, svedoči da posle operacije više od 10 meseci nema napade.

U Srbiji od epilepsije boluje između 50 i 70 hiljada ljudi, što je približno jedan odsto stanovništva. Oko trećine pacijenata, međutim, i pored lečenja antiepileptičnim lekovima i dalje ima napade.Prema rečima prof. dr Aleksandra Ristića, od tri do pet hiljada pacijenata u Srbiji moglo bi da ima korist od hirurškog lečenja, ali je put do operacije često dug.

„Kašnjenje od početka epilepsije do hirurškog lečenja je negde oko 20 godina u svetu, kod nas 27“, rekao je prof. Ristić,neurolog Klinike za neurologiju UKCS.

Kao glavne razloge za odlaganje operacije naveo je nedovoljnu informisanost pacijenata, ali i lekara opšte prakse i neurologa.

Posle dva neuspešna leka, pacijent treba da pita za operaciju

Ristić je ukazao na to da pacijenti koji i nakon pokušaja lečenja sa dva antiepileptična leka i dalje imaju napade treba da razgovaraju sa svojim neurologom o mogućnosti hirurškog lečenja.

Prema njegovim rečima, više od 65 odsto pacijenata nakon operacije više nema epileptične napade.

Oko 60 odsto pacijenata posle uspešne operacije više ne uzima antiepileptičnu terapiju, dok deo nastavlja lečenje jednim lekom.

Ipak, procena da li je neko kandidat za operaciju zahteva dodatna ispitivanja. Ristić je naglasio da to što pacijent ispunjava početne uslove za procenu ne znači automatski da će biti podvrgnut hirurškom zahvatu.

Stereo-EEG pomaže lekarima da otkriju odakle počinju napadi

Jedna od dijagnostičkih metoda koja se koristi u proceni pacijenata je stereo-EEG. Postupak podrazumeva postavljanje elektroda kroz male otvore u moždano tkivo, kako bi se zabeležila električna aktivnost mozga.

Na osnovu snimanja lekari mapiraju područje iz kog počinju epileptični napadi i procenjuju koje delove tkiva hirurg može da ukloni.

Tokom snimanja neophodno je da pacijent ima napad, a lekari mogu da izazovu električnu aktivnost i stimulacijom slabim strujama.

Ristić je naveo da je rizik od ozbiljne komplikacije manji od jedan odsto. Objasnio je da neurohirurzi pažljivo planiraju putanju elektroda kako bi izbegli krvne sudove.

U Univerzitetskom kliničkom centru Srbije do tada je stereo-EEG prošlo sedam pacijenata, dok je osmi trebalo da bude podvrgnut implantaciji elektroda te nedelje.

„Ne znate apsolutno kada će vas to snaći“

Neda Stevanović, pacijentkinja koji je podvrgnuta stereo-EEG dijagnostičkoj proceduri, obolela je od epilepsije pre oko 12 godina, kada je imala 30 godina. Kako je ispričala, napadi su vremenom postajali sve jači i učestaliji, a različite kombinacije lekova i visoke doze terapije nisu uspele da ih uklone.

Opisujući kako je bolest uticala na njen svakodnevni život, istakla je da je neizvesnost bila stalno prisutna.

„Vi ste bukvalno pod oprezom, konstantno. Ne znate apsolutno kada će vas to snaći, šta vas čeka, non-stop ste u neizvesnosti“, rekla je Neda Stevanović.

Mogućnost operacije donela joj je nadu, ali i strah. Ipak, odlučila se za zahvat jer je želela da promeni situaciju koju je smatrala nepodnošljivom.

Sigurnost joj je, kako je navela, pružio medicinski tim koji je brinuo o njoj.

„Prošlo je preko 10 meseci i ja više nemam epileptične napade“, rekla je Stevanovićeva.

Navela je da postepeno smanjuje terapiju i da se oseća dobro. Dijagnostički postupak, operacija i oporavak, prema njenim rečima, protekli su bez komplikacija.

U lečenju pacijenta učestvuje 20 do 25 ljudi

Ristić je ukazao na to da je lečenje epilepsije složen proces u koji je uključen veliki broj stručnjaka.

U zbrinjavanju jednog pacijenta, prema njegovim rečima, stalno učestvuje oko 20 do 25 ljudi. Tim čine neurolozi, neurofiziolozi, neurohirurzi, neuropsiholozi, specijalisti nuklearne medicine, psihijatar i EEG tehničari.

Posebno je naglasio da pacijenti koji i posle lečenja sa dva antiepileptična leka imaju napade treba da se obrate svom neurologu, koji može da ih uputi na dalju procenu.

Govoreći o rizicima nekontrolisanih napada, Ristić je upozorio na mogućnost povreda usled pada, ali i na SUDEP, odnosno iznenadnu i neočekivanu smrt povezanu sa epilepsijom.

Prema njegovim rečima, jedan od 100 ljudi sa nekontrolisanim napadima može da umre zbog epileptičnog napada.

Važno je govoriti o epilepsiji

Prof.dr Aleksandar Ristić je istakao da je važno javno govoriti o epilepsiji, koju je opisao kao stigmatizovanu bolest.

Informisanje pacijenata i javnosti, kako je naveo, može da pomogne ljudima koji žive sa epilepsijom da shvate da nisu sami i da u pojedinim slučajevima postoji metoda lečenja koja može značajno da im pomogne.

Posebno je ukazao na značaj razgovora sa neurologom za pacijente kod kojih terapija lekovima ne dovodi do prestanka napada, jer dalja procena može da pokaže da li postoji mogućnost hirurškog lečenja.

уторак, 17. новембар 2026.
10° C