субота, 03.10.2026, 10:20 -> 10:30
Извор: РТС, The Conversation, BBC
Žene sve češće koriste testosteron – šta o tome kaže nauka
Sve više žena okreće se testosteronu kako bi ublažile simptome menopauze, a neke su spremne i da se predstave kao muškarci kako bi došle do gela koji sadrži ovaj hormon. Iako se testosteron uglavnom vezuje za muškarce, proizvodi ga i ženski organizam i ima važnu ulogu u brojnim procesima. Naučni dokazi o koristi terapije najjači su kada je reč o smanjenoj seksualnoj želji, dok su njeni drugi efekti, a posebno dugoročna bezbednost, još nedovoljno istraženi.
Nedavni izveštaj Bi-Bi-Sija ukazao je na slučajeve žena koje se predstavljaju kao muškarci kako bi došle do testosteronskog gela, nadajući se da će im pomoći kod simptoma menopauze. Razlog je to što preparati testosterona namenjeni ženama i dalje nisu lako dostupni.
Istovremeno, interesovanje žena za terapiju ovim hormonom raste, što otvara pitanje koliko ona zaista može da pomogne i kakve rizike nosi.
Testosteron se obično smatra pre svega muškim hormonom. Povezuje se sa pubertetom, razvojem mišića i reproduktivnom funkcijom. Međutim, i ženski organizam proizvodi testosteron, a on ima značajnu ulogu u brojnim procesima u telu.
Iako je njegova koncentracija u krvi kod žena obično deset do 15 puta niža nego kod muškaraca, testosteron je i dalje biološki aktivan.
Žene ga proizvode u jajnicima i nadbubrežnim žlezdama, a organizam ga stvara i pretvaranjem drugih hormona u masnom tkivu, koži i mišićima. Deo testosterona zatim se koristi za stvaranje estradiola, glavnog oblika estrogena kod žena u reproduktivnom dobu.
Međutim, uloga testosterona nije samo u stvaranju estrogena. On direktno deluje na tkiva širom organizma – uključujući kosti, mišiće, srce, krvne sudove i mozak. Upravo zbog toga istraživači sve pažljivije proučavaju njegov mogući uticaj na zdravlje žena.
Nivo testosterona opada i pre menopauze
Kao i kod muškaraca, nivo testosterona kod žena postepeno opada tokom reproduktivnog perioda života, iako se taj proces razlikuje od osobe do osobe.
Pad počinje znatno pre menopauze i, za razliku od estrogena, nivo testosterona ne smanjuje se naglo sa nastupanjem menopauze i slabljenjem funkcije jajnika.
Dodatni problem predstavlja utvrđivanje koliko je njegov nivo zaista opao. Koncentracije testosterona kod žena toliko su niske da su standardni testovi krvi dugo imali poteškoća da ih pouzdano izmere. Zbog toga je teško precizno odrediti šta se kod žena može smatrati „normalnim“ nivoom testosterona.
Ipak, sve veći broj žena posle menopauze interesuje se za terapiju ovim hormonom.
Šta pokazuju naučni dokazi
Pošto je poznato da testosteron utiče na seksualnu želju, jedna od njegovih najviše proučavanih primena kod žena jeste lečenje poremećaja hipoaktivne seksualne želje (HSDD) – trajno smanjene seksualne želje koja izaziva nelagodu ili uznemirenost.
Metaanaliza iz 2019. godine, koja je obuhvatila 36 randomizovanih ispitivanja, pokazala je da pažljivo dozirana terapija testosteronom kod nekih žena u postmenopauzi može da poboljša seksualnu želju i zadovoljstvo.
Međunarodne kliničke smernice prepoznaju terapiju testosteronom kao tretman zasnovan na dokazima za HSDD. To je ujedno jedino stanje kod žena za koje trenutno postoji dovoljno kliničkih dokaza da bi se preporučila terapija testosteronom.
Seksualna želja, međutim, ne zavisi samo od jednog hormona. Na nju utiču partnerski odnosi, stres, umor i mentalno zdravlje, pa je testosteron samo jedan od više faktora, a ne svojevrsni „glavni prekidač“.
Kada je reč o drugim mogućim efektima testosterona, kvalitetni dokazi iz kliničkih ispitivanja kod žena uglavnom nedostaju. To, međutim, ne znači nužno da testosteron nema širi uticaj na žensko zdravlje.
Randomizovana ispitivanja najpouzdaniji su način da se utvrdi da li određena terapija izaziva konkretan efekat, ali ni ona ne mogu da obuhvate sve što se dešava u svakodnevnoj medicinskoj praksi.
Pacijentkinje mogu imati i druge zdravstvene probleme ili istovremeno uzimati više lekova, pa je ponekad teško utvrditi da li je poboljšanje posledica testosterona ili nekog drugog faktora.
Testosteron nije zamena za standardnu hormonsku terapiju
Testosteron nije zamena za uobičajenu hormonsku terapiju u menopauzi. Kada se propisuje, obično se koristi uz estrogen, a ponekad i progesteron.
Neke žene navode da ni nakon što je njihova standardna hormonska supstituciona terapija optimalno prilagođena i dalje nemaju osećaj da su svi simptomi dovoljno ublaženi, dok im dodavanje testosterona donosi primetnu promenu.
Žene i lekari koji koriste testosteron u lečenju simptoma menopauze navode poboljšanja koja nisu ograničena samo na seksualnu funkciju.
Nedavno istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji na 510 žena u specijalizovanoj klinici za menopauzu pokazalo je da su posle četiri meseca upotrebe testosteronskog gela ispitanice prijavile poboljšanje raspoloženja, kognitivnih simptoma i libida.
Ti rezultati su značajni za dalja istraživanja, ali sami po sebi ne dokazuju da je upravo terapija testosteronom izazvala zabeležene promene.
Podaci iz svakodnevne medicinske prakse ne mogu da zamene randomizovana klinička ispitivanja. S druge strane, nedostatak velikih studija ne znači da zapažanja žena i lekara treba odbaciti. Ona mogu da ukažu na efekte koje bi trebalo detaljnije ispitati u budućim kliničkim studijama.
Preparati za žene i dalje teško dostupni
Iako su dokazi o upotrebi testosterona kod žena najubedljiviji kada je reč o seksualnoj želji, preparati napravljeni posebno za žene mnogo sporije stižu na tržište.
U Sjedinjenim Američkim Državama, na primer, i dalje ne postoji odobren preparat testosterona namenjen ženama.
Od tri glavna polna hormona koja proizvode jajnici, za estrogen i progesteron postoji veliki broj preparata odobrenih za upotrebu kod žena. Sa testosteronom je situacija drugačija – preparati namenjeni ženama i dalje su ograničeno dostupni u mnogim zemljama.
To je slučaj uprkos dokazima da se testosteron može bezbedno koristiti kod žena ako se primenjuje u dozama koje održavaju njegov nivo u fiziološkim granicama karakterističnim za ženski organizam.
Međunarodne smernice već su ukazale na nedostatak odgovarajućih preparata i pozvale na razvoj terapija testosteronom posebno prilagođenih ženama.
Ovim pitanjem sada se bave i regulatorna tela. Američka Uprava za hranu i lekove (FDA) održala je u septembru 2026. godine javnu radionicu posvećenu nedostacima u postojećim naučnim dokazima i potrebi za budućim razvojem lekova u ovoj oblasti.
Australija je napravila značajan iskorak sa preparatom Androfem, kremom sa testosteronom koja je 2020. godine zvanično registrovana za upotrebu kod žena. U Velikoj Britaniji je u julu 2025. dobila dozvolu za stavljanje u promet, ali još nije rutinski dostupna preko Nacionalne zdravstvene službe.
Desetina kesice muškog gela – neprecizno rešenje
U nedostatku preparata namenjenih ženama, kao alternativno rešenje koristi se testosteronski gel za muškarce, pri čemu žene odokativno odmeravaju približno desetinu sadržaja kesice.
To je neprecizniji način primene hormona čija je terapijska doza za žene veoma mala. Ako se nanese prevelika količina, nivo testosterona može da poraste iznad željenih vrednosti, što povećava verovatnoću neželjenih efekata, poput akni i pojačane dlakavosti lica ili tela.
Još važnije, podaci o dugoročnoj bezbednosti upotrebe testosterona kod žena i dalje su ograničeni, posebno kada je reč o riziku od srčanih oboljenja, moždanog udara i raka dojke.
Razlog je to što su dosadašnja klinička ispitivanja uglavnom trajala kratko i često nisu obuhvatala žene koje su već imale povećan rizik od tih oboljenja.
Potražnja raste uprkos nedoumicama
Uprkos nedovoljno istraženim dugoročnim posledicama, potražnja za testosteronom među ženama nastavlja da raste.
Broj recepata za testosteron izdatih ženama u okviru Nacionalne zdravstvene službe u Engleskoj povećan je približno deset puta između 2015. i 2022. godine. U Sjedinjenim Američkim Državama propisivanje testosterona gotovo se utrostručilo tokom protekle decenije.
Sve veća potražnja dodatno ukazuje na potrebu za odobrenim preparatima testosterona koji su posebno namenjeni ženama – ne samo kako bi terapija bila dostupnija i preciznije dozirana, već i kako bi njeni efekti i dugoročna bezbednost mogli da budu ispitani sa potrebnom naučnom strogošću.