Poslednji let kapetana Zorana Kankaraša: „Nebo će pamtiti vaše ime“
Karijera dostojna filma stala je u poslednji let kapetana Zorana Kankaraša. Ovo je snimak njegovo poslednjeg sletanja na beogradski aerodrom. Od kontrole leta čuo je: „Poslednje sletanje u jednoj velikoj karijeri. Hvala vam za svaki siguran povratak. Za svaki savet mlađim kolegama… Nebo će pamtiti vaše ime, ljudi još više.“
„Moje kolege su, bez mog znanja, organizovale svojevrstan ispraćaj. Čak je obavešten i London gde sam leteo pre Beograda, gde su mi takođe čestitali odlazak u penziju, pa su stizale čestitke i iz drugih aviona“, ispričao je Kankaraš.
U vazduhu je proveo 30.000 sati, odnosno malo više od dve godine.
„Ja sam neuobičajeno mnogo leteo. Svuda sam išao, po Nigeriji, Avganistanu, Australiji i tamo sam mnogo leteo. Tako da je moj nalet mnogo veći od drugih kapetana koji lete u Srbiji“, naveo je letački veteran.
„Moj otac je govorio, u životu živiš 30.000 dana i dva dana treba da si pametan – kada biraš partnera i kad biraš posao. Od malih nogu sam bio fasciniran pilotima, a u tinejdžerskom dobu sam pokušao da se upišem, ali nisam uspeo. Kasnije sam kroz studije na Saobraćajnom fakultetu više puta konkurisao. Te JAT-ove klase su brojale 15-20 ljudi, a prijavljivalo se po 1.500. Na kraju sam, ipak, uspeo da se upišem“, priseća se Kankaraš.
Priznaje i da mu je prvi let bio veoma stresan.
„Nije bila u pitanju trema. Nisam znao gde sam. Jedna stvar su bili simulatori i teorija, a potpuno drugo praksa. Ali sam imao dva iskusna pilota, koji su me što više ‚gurali u vatru‘. Ali su mi govorili: ‘Samo leti‘, i to sam radio“, dodao je Kankaraš.
Коментари