Kako su umetnici spasili Čumićevo sokače
U najpoznatijem sokačetu u Beogradu, Čumićevom, umetnici i vlasnici lokala ulepšali su prostor sebi i drugima. Ovaj tržni centar je bio pred rušenjem, ali je grupa mladih entuzijasta odlučila da ga pretvori u umetnički sokak.
Srce, lice mačke, usne, cvet. Ni kiša ne može da pokvari utisak kada uđete u Čumićevo sokače, tržni centar koji je do nedavno bio zaboravljen. Umetnici i dizajneri smislili su način da ožive ovaj prostor. Prvo su kupili lokale u ovom tržnom centru, a onda uzeli četkice i alat u ruke.
„Imala sam incijativu jer su ove pločice počele da propadaju jer su stare i zbog vremenskih uslova, i neka ideja još pre nekoliko godina da mi to popunimo nečim što je kreativno i što će ostaviti neki pečat i trag“, kaže Iva Brkić.
Za mozaik koriste delove starih izlomljenih pločica. Od veličine i boje delića zavisi i kako će slika izgledati. Prvo nacrtaju skicu, zatim očiste i pripreme pod, pa lepe pločice. I ko kaže da majstorska veština i umetnost ne mogu zajedno?
„Ja sam ovde odradio majstorski deo posla, priprema podloge, mešanje lepka, cepkanje pločica na manje delova, pa imam i ja neku umetničku dušu pa dam neku sugestiju ili savet“, navodi Milan Gavrilović.
„Vidimo šta mođemo da tu napravimo da bude efektno, da bude vidljivo i da ima nekog smisla, a ove podne varijante to su obično neki jednostavni motivi“, dodaje Iva Brkić.
Kad god imaju slobodnog vremena prave novi mozaik. Potreban je ceo dan za jednu pločicu.
„Išli smo u dogovoru sa vlasnicima lokala, sa momcima i devojkama da kada god nešto osmislimo da to bude neki sinonim za taj lokal koji se tu nalazi“, objašnjava Milan Gavrilović.
Svoj puni sjaj tržni centar u Čumićevom sokačetu doživeo je 90-ih, a onda su 2000-tih, kada su po gradu počeli da niču drugi, veći tržni centri, kupci počeli da ga zaboravljaju. U medijima se čak pominjalo i rušenje. Sve je bilo ruinirano do pre desetak godina, a onda se grupa umetnika okupila sa istim ciljem – da renovira i uredi prostor i spase ga od propadanja.
Ovde se sada nalaze najmodernije umetničke radnje, škole keramike, radionice kože. Trude se da budu i društveno odgovorni, pa ponekad ofarbaju klupu, nacrtaju mural, posade drvo. Imaju i besplatnu biblioteku na otvorenom, gde je nepisano pravilo da za svaku uzetu knjigu, ostavite neku drugu, da se i drugi posluže.
Коментари