Biciklom od Majura do Tumana na putu oporavka

Svetozara Iskića iz Majura kod Šapca upoznali smo ovog leta u priči o upornosti i volji da prebrodi invaliditet nakon teškog moždanog udara. Svakodnevno je vozio bicikl po naselju sa željom da biciklom stigne do manastira Tumane. Svoj san ovog septembra je i ostvario.

Prešao je skoro 500 kilometara, a njegova, kako kaže, avantura upornosti trajala je 7 dana. Bez pratnje, biciklom je dnevno prelazio i do 100 kilometara, od Majura do manastira Rakovica, preko Kovina, uzbrdo, nizbrdo u manastir Tumane stigao je treći dan.

"Kad sam došao tamo ljudi su me lepo prihvatili, došao sam tamo, dali su mi večeru pustili su me na konak, tu sam spavao mnogo dobro, liturgija je bila u 8, od 8 do 9 sati, kad se završila liturgija ja sam se onda okrenuo i pošao mojoj kući. Ja sam osvario moj san koji sam zamislio, Bilo je teško, a kad se sve završi onda kažeš idemo dalje", priča Svetozar Iskić iz Majura.

Snagu mu je davala volja, a upornost nisu mogle da zaustave ni povrede ni kiša, zbog koje je u povratku dva dana spavao u Pančevu. O odstajanju nije ni razmišljao, biciklom je želeo i nazad.

"Ni zdrav čovek to ne može da pređe, a ja sam dobio snagu ni sam ne znam kakvu snagu. Bilo je brda gde ne mogu da pređem biciklom, pa onda siđem sa bicikla, pa ako ne siđeš na vreme kad je uzbrdica možeš i da padneš, onda ustaneš nema nikoga sam si .... ne može jedna pedala da me spreči da ostvarim svoj san", navodi Svetozar Iskić iz Majura.

Jedino mu je žao što je kiša uništila manastirske brošure, suva je ostala samo jedna vizit karta hostela, o fotografisanju nije razmišljao, puno srce njegova je potvrda.

"Ako čovek ima želju da se oporavi onda će se i oporaviti, ja nisam mogao da hodam, ja nisam mogao da pričam, ja nisam mogao da obavljam funkcije nikakve samo još da oporavim desnu ruku i tu ću želju ispuniti da vozim auto", kaže Svetozar Iskić.

Za nove kilometre bicikl, kaciga i prsluk su spremni. Nade uvek ima, a volja, poručuje Svetozar, dolazi uz podršku i to je onda pravi put.

петак, 26. април 2024.
14° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво