Crnogorski predćednik je ćednicu o izborima zakazao za ćutra

PRAVOPIS CRNOGORSKOGA JEZIKA. Standardizacija crnogorskog jezika započela je 2007. godine. A kada se normira jezik, osnovno je izraditi pravopis, gramatiku i rečnik.

Pravopis je objavljen 2009.

Glavna načela Pravopisa crnogorskoga jezika postavljena su u knjizi „Piši kao što zboriš“ Vojislava Nikčevića: „Piši kao što zboriš, a čitaj kako je napisano“, „Drži se upotrebne norme crnogorske 'općene pravilnosti'“... A šta to u praksi znači?

MEKO „Š“ (Ś) I MEKO „Ž“ (Ź). „Nakon referenduma o državno-pravnom statusu Crne Gore, oktobra 2006. godine, Ranko Krivokapić je izabran za predćednika Ustavotvorne skupštine Republike Crne Gore.“

I još: „Iz'utra neko mi je bacio neke magije, uroke, drugo objašnjenje ne postoji.“

Crnogorski jezik (Pravopis, t. 156–160) unosi radikalne promene u svoje pismo, a to su dve nove grafeme po kojima se razlikuje od srpskog – „ć“ i „z'“, koje stoje na mestu „sj“ i „zj“.

Tako je ćever u stvari sjever, predćednik je predsjednik, ćekira sjekira, z'enica je zjenica, a iz'elica je isto što i izjelica.

Baš zato što imaju zamenu (sj i zj), Vuk Karadžić u svojoj reformi jezika i pravopisa nije uzeo glasove „ć“ i „z'“ za književne.

MEKO „Z“ = „ʒ“ (S). Ovaj glas je uzet iz italijanskog, tj. iz mletačkih dijalekata, pa se može čuti na Crnogorskom primorju.

U Pravopisu crnogorskoga jezika, u tački 3a, stoji da je ta grafema dodata crnogorskom pismu od 32 slova.

Taj glas se može čuti u primerima bronsin (bokasti, metalni sud za kuvanje, lonac, bakrač) ili bisin (pas, keruša, obično lovačka; figurativno – ulizica, nečiji verni sluga).

Međutim, glas „ʒ“ se javlja i u nekim govorima istočne i južne Srbije preuzet iz bugarskih i makedonskih dijalekata.

JEKAVSKO JOTOVANjE. Jedna od poslovicâ koje je Vuk Karadžić zabeležio glasi: „Zec đe se okoti, onđe i pogine.“

U pitanju je spajanje glasova, jotovanje, „tj“ i „dj“ gde daju „ć“ i „đ“, kao u primerima ćerati, poćera, đevojka, đed, pa i đe i onđe.

I Vuk je dugo prihvatao ovo jotovanje, sve dok nije uvideo da se ti glasovi na većem delu prostiranja novoštokavskog standarda ne jotuju.

Crnogorski pravopis ne samo da beleži nego i preporučuje jotovanje glasova „tj“ i „dj“, tzv. jekavsko jotovanje. Prvo se u tački 151 kaže da se „sekvenca 'dje' u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljava kao 'đe'“, i daje pregršt primera: đe, đed, viđelica, stiđeti se, šteđeti, viđeti, đetić...

Grupa „tje“ se u crnogorskom jeziku upotrebljava kao „će“: ćeme, ćerati, poćera, izlećeti, vrćeti, zavrćeti... A i „cje“ može biti „će“, pa imamo ćepati mesto cjepati.

A može i cjepati, kao što može i tjeme, tjerati, potjera, djed ili vidjeti, dakle, pored jotovanih, prihvataju se i nejotovani oblici.

BAČITI. „Njega nađe policija i ubačiše ga u tu pećinu do kraja života.“ „Oni bačiše loptu u dvorište.“

U govoru Zete i Podgorice u glagolu baciti (bacati) sporadično se javlja zamena glasa „c“ glasom „č“, što spada u dijalekatska odstupanja.

Oblik bačiti danas se, prema crnogorskom pravopisu, ipak smatra korektnim, tako da je našao svoje mesto u rečničkom delu tog pravopisa zajedno sa do sada jedino pravilnim baciti.

PODAL I TOPAL. „Danga je politička satira na jedan politički neobično podal i iskvaren narod.“ (B. Popović)

„Puše vetar i to tih, topal… vetar.“ (L. Lazarević)

Ovo su primeri iz srpske književnosti s kraja 19. i početka 20. veka, s pridevima podal i topal, bez prelaska „l“ u „o“.

Ima ih u starom Rečniku Matice srpske, ali i tu s malo primera, jer ti oblici prideva odavno iščezavaju. Novi Matičin rečnik beleži samo topal.

U Pravopisu crnogorskoga jezika, u tački 195, preporučena su oba oblika, s tim što su dopuštene i varijante sa „o“ umesto „l“ u finalnoj poziciji (podal–podao, topal–topao).

Pitanje je da li su ove jezičke osobine javljaju na celom crnogorskom prostoru.

I Vuk je nešto od toga bio prihvatao, ali kada je video da se ne govori svuda kao u Tršiću, onda bi od toga odustao.