Читај ми!

Da li je ispovest Milene Radulović otvorila Pandorinu kutiju

Glumice Milena Radulović i Iva Ilinčić prijavile su nadležnima da ih je vlasnik škole glume Mika Aleksić silovao. Za dela za koja je osumnjičen zaprećena je kazna do 15 godina zatvora. Ovaj slučaj otvara brojna pitanja, o kojima su diskutovali gosti RTS-a.

Igor Jurić, osnivač Fondacije "Tijana Jurić", rekao je, tokom gostovanja u emisiji Upitnik, da je ovaj slučaj veoma važan za našu zemlju.

"Za nas iz fondacije je važan slučaj jer smo u kontaktu sa nekoliko žrtava zlostavljanja, koje  se plaše da istupe u javnosti. Od ovoga umnogome zavisi kako će se one (žrtve, prim. nov.) ophoditi prema društvu, kako će se završiti slučaj, koliko će trajati, da bi i one mogle da se obrate i stave zlostavljače tamo gde im je mesto", istakao je Jurić.

Ističe da nema razlike u tome da li je neko javna ili nepoznata ličnost kada je reč o uspostavljanju sistema manipulacije i vršenja seksualnih delikata.

"Uzmenirilo me je to što je neko ko je javna ličnost, priznata osoba u našem društvu, to je ogroman gubitak poverenja u ljude kojima dajemo svoju decu i verujemo da će uraditi dobru stvar sa njima", naglašava osnivač Fondacije "Tijana Jurić".

Jurić smatra da je osumnjičeni Aleksić dugo pripremao žrtve za krajnji čin i to na jedan perfidan, inteligentniji način.

Psiholog Tanja Ignjatović naglašava da je ovaj slučaj nije uznemirio jer se ona sa nasiljem susreće svakodnevno kroz rad u Autonomnom ženskom centru.

"Nasilja ima toliko mnogo i svaki dan o tome slušamo, zapravo znamo da to postoji mnogo više nego što se prijavi i stigne do javnosti. Važan je način na koji su ove žene odlučile da prijave iskustvo i da pokažu solidarnost. Pokazani su tipični mehanizmi koje koriste svi nasilnici", naglašava Ignjatovićeva.

Zašto žrtve dugo ćute 

Tanja Ignjatović ukazuje da ne postoji ništa strašnije od seksualnog iskustva koje poništava sve granice, i fizičke i psihološke.

"Mi nemamo pravo da nateramo nekoga da krene u postupak pre nego što on smogne snage da prijavi. Između nasilnika i žrtve često postoji ogroman disbalans moći koje on može da zloupotrebi i sve korake poništi", ukazuje psiholog.

Takođe, kako kaže, neko kome je oduzeta svaka kontrola, mora da nauči vremenom da tu kontrolu vrati, mora da odlučuje kada u nešto kreće a kada ne.

"Roditelj može da prepozna ako ima informaciju. Deca su zbunjena i ne prepoznaju radnju. To je toliko strašno da ne možete da mislite i govorite, te emocije preplavljuju – stid, strah, krivica, ljutnja, bes i deca imaju različita mišljenja šta će se desiti ako kažu. Nije pitanje da li će me roditelj razumeti, oni se plaše i posledica kad kažu roditeljima", naglašava Ignjatovićeva.

Igor Jurić je ukazao na primer dečaka koji se javio Fondaciji, a godinama je trpeo teško seksualno zlostavljanje.

"To je strašna patnja. Njegov najveći strah je bio da ga porodica ne odbaci, on je mislio da je kriv, mislio da je radio nešto pogrešno, bio je ucenjen, a reč je o izuzetnom detetu", istakao je Jurić.

Ignjatovićeva dodaje da ljudi često i ne primećuju nasilje jer smo normalizovali takav način razgovora.

Krivično delo silovanja ne zastareva i 30 godina 

Naglasio je i da je veliko pitanje zbog čega neko odabere da pre ode i prijavi fondaciji ili NVO, nego policiji. Jedan od razloga su i dugi mukotrpni postupci.

"Često odustanu kad moraju da ponavljaju isto što im se desilo, po tri-četiri-pet puta pred sudom", ukazao je Jurić.

Ivana Josifović, sudija Višeg suda, naglašava da je u ovom slučaju značajno da se krivični postupak efikasno sprovede.

"Uvek bih ohrabrila da se slučaj prijavi. Prijavljivanje novinarima i NVO je korisno iz drugih aspekata, ali institucijama jeste radi ostvarivanje svake zaštite koja je formalno-pravna. Mi možemo moralno osuditi svaki čin o kom se priča, ali pravna država teži da se svako protivzakonito ponašanje podvede pod pravnu formu i kazni, da bi se zaštitile potencijalne žrtve", napomenula je Josifovićeva.

Navela je da u slučaju silovanih glumica sledi sprovođenje istrage i prikupljanja dokaza.

"Svaki dokaz se ceni ponaosob pa tako su i izjave oštećenih validan dokaz. Petnaest godina je rok zastarelosti od trenutka kada se započne neka procesna radnja, a kada se ne započne i 30", naglasila je Josifovićeva.

четвртак, 25. април 2024.
8° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво