Preminula Marija Crnobori

Marija Crnobori se rodila u Istri, u malom mestu Banjole kod Pule, 1. oktobra 1918. godine. Glumačku akademiju je završila u Zagrebu, a još kao učenica glumila je u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu, a posle toga i dve sezone u HNK u Rijeci.

Godine 1947, na poziv Bojana Stupice, sa rediteljem i suprugom Markom Fotezom iz Istre je prešla u Beograd u koji donosi svoje glumačke talente, vrhunski profesionalizam i pravu posvećenost radu na izgradnji jednog novog teatra - Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Igrala je i u prvoj predstavi JDP, 3. aprila te godine, u predstavi "Kralj Betajnove".

Svoje najvažnije uloge ostvarila je na Velikoj sceni Jugoslovenskog dramskog: Sofoklovu Antigonu, Rasinovu Fedru, Šekspirovu Ledi Magbet i Reganu (Kralj Lir), Geteovu Ifigeniju (Ifigenija na Tauridi).

Igrala je u prvoj predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Cankarevom "Kralju Betajnove" kao Francka; postala je stub-oslonac repertoara ove Kuće: naslovne uloge u dramama "Ljubov" Jarovaja K. Trenjova i "Kandida" B. Šoa, Sofija Aleksandrovna u Čehovljevom "Ujka Vanji", Jula u "Peri Segedincu" Laze Kostića, Katarina Ivanovna u "Braći Karamazovi" od Dostojevskog, kod Krleže Klara u "Ledi", Jadviga Jasenska u "Na rubu pameti" i Laura Lembahova u "U agoniji", Kler u Ženovim "Sluškinjama", Jokasta u Hristićevim "Čistim rukama"...

U tom pozorištu i kao gostujući glumac na dubrovačkom i splitskom letnjem festivalu igrala je, između ostalog, ulogu prve Ofelije na Lovrjencu u Dubrovniku.

Sa Markom Fotezom je učestvovala i u etabliranju Dubrovačkih ljetnjih igara (Ofelija u "Hamletu" 1952. i Gertruda 1956, Titanija u "Snu letnje noći", Ida u "Dubrovačkoj trilogiji" i druge uloge).

Nagrađivana je i odlikovana najvećim priznanjima za posebna ostvarenja i životno delo kao što su Sterijina nagrada (1968), Oktobarska nagrada grada Beograda (1960), Sedmojulska nagrada za životno delo (1974), Dobričin prsten (1992).

Godine 2009. svečano joj je dodeljena Povelja Sabora čakavskog pjesništva Žminj a 2013. godine na Dan državnosti Republike Srbije predsednik države Tomislav Nikolić odlikovao ju je Sretenjskim ordenom III reda.

Poslednji put se u javnosti pojavila na beogradskoj promociji svoje knjige "Životić", u kojoj je predočen set zanimljivih priča i svedočanstava iz sveta pozorišne umetnosti i glume, u obliku odabranih eseja koje je pisala od 1952. do 2004. godine. Objavila je i knjigu "Svijet glume".

Od 1948. godine do kraja života živela je u Beogradu.