Читај ми!

Brutalna dominacija koju su rivali poklonili Red Bulu

Nakon što smo prošlog vikenda gledali još jednu spektakularnu pobedu Maksa Ferstapena, sada već potpuno revijalni šampionat Formule 1 nastavlja se trkom u Holandiji, na obali Severnog mora, gde će – krajnje prigodno – pulsirajući narandžasti zid domaćih navijača aktuelnom šampionu prirediti doček kakav zaslužuje.

Teško je rečima opisati dominaciju koju nam gotovo iz trke u trku servira vrhunski naštimovana ekipa iz Milton Kinza, na čelu sa neverovatnim Maksom Ferstapenom.

Izbrušeni kroz godine frustracija u eri Mercedesovih trijumfa iz koje smo prošle godine izašli, svi šrafovi u ekipi kojom šefuje Kristijan Horner savršeno odrađuju svoj posao, omogućavajući da u potpunosti do izražaja dođe zvezdani talenat aktuelnog svetskog šampiona.

Međutim, nije to razlog zbog kojeg je teško pisati o trijumfu Red Bula. Jer istorija Formule 1 je kroz različite ere bila definisana dominacijom određenih timova, i tako će verovatno biti i u budućnosti.

Ne, razlog zbog kojeg je ovo što gledamo nemoguće opisati leži u tome što, kada se staloženo analizira sve što se dešavalo od Bahreina do danas, nije baš jasno na čemu se ta dominacija u stvari bazira.

Jer, osim austrijske ekipe, koja je od četvrte trke naovamo gotovo sve uradila upravo savršeno, na stazi i van nje, ishodu koji gledamo gotovo jednako, ako ne i više su doprineli neki drugi ljudi, čiji to zadatak nikako nije bio.

Kako drugačije objasniti da posle 14 trka Ferstapen ima neverovatna 93 poena prednosti – 98 do najbližeg vozača iz rivalskih timova – i devet pobeda (u celom prošlogodišnjem šampionatu zabeležio je deset), uprkos tome što je na devet od tih 14 trka najbrži automobil u subotu bio Ferari, jednom Mercedes, a samo četiri puta Red Bul?

Da li to liči na dominaciju jedne ekipe ili jednog vozača? Istorijski gledano, u Formuli 1 takva situacija nikada ranije nije viđena, jer u erama kada su dominirali – gledajući unazad – Mercedes, Red Bul, Bron, Ferari, Vilijams, Meklaren, još pre toga Lotus ili Brebem, Kuper ili Alfa Romeo, upravo te ekipe su imale daleko najbrži automobil, što je uz talenat za volanom bio osnov za ispoljenu dominaciju.

Danas je nemoguće pričati o drugoj uzastopnoj tituli za Ferstapena, a da se ne spomenu nepouzdanost Ferarijevog agregata, neshvatljive strategije ekipe iz Maranela i početničke greške Leklera i Sainca.

I upravo to je razlog zbog kojeg je o ovoj dominaciji nemoguće pisati – jer, složićete se, da zvuči krajnje pristrasno kada se uspeh jedne strane objašnjava predominantno neuspehom one druge.

Zbog toga je važno reći da to nimalo ne umanjuje ono što je Maks pokazao. Holanđanin vozi nestvarno dobro, sa dozom arogancije svojstvenoj samo istinskim šampionima, ali već dosta zrelije nego prošle sezone, a neuporedivo mudrije nego tokom formativnih godina u Formuli 1.

I nema nikakve dileme da bi, uz tim koji ima iza sebe, i kvalitete koje demonstrira iz trke u trku, ovogodišnja titula bila njegova, čak i da Ferari nije sve što je mogao učinio pogrešno.

Ne, poenta do koje pokušavam da dođem je da bi ovakav Maks titulu svakako osvojio, ali bez komičnih grešaka glavnih rivala, imali bismo zanimljiv šampionat, a ne ovako brutalnu dominaciju koja je praktično poklonjena Red Bulu.

No, zalazak u sfere onoga "šta bi bilo kad bi bilo" nas neće odvesti nigde, kao što neće ni lamentiranje nad šampionatom koji nismo dobili.

Do kraja sezone ostalo je, računajući i Holandiju, još osam trka za koje i dalje imamo pravo da se nadamo da će nam pružiti puno zanimljive akcije na stazi, bez obzira što znamo ko je novi/stari šampion.

Uostalom, kada se kvalifikacije završe sa dva hiljadita dela sekunde razlike između vozača koji su podelili prvi red, imamo makar pravo da se nadamo da bi danas mogli da gledamo nešto posebno.

Ondulirani Zandvort (Zantfort za čistunce) bi i bez narandžastih kulisa bio savršena pozornica za dobru akciju na stazi, zahvaljujući za Formulu 1 neuobičajenim krivinama pod nagibom koje omogućavaju različite linije prolaska, a samim tim i mogućnost bliskog trkanja.

Uz malu razliku u performansama Red Bula, Ferarija i Mercedesa, ali i zbog uske staze, te lažnog i pravog šljunka u zonama za izletanje što će nam gotovo izvesno doneti epizode izlazaka sigurnosnog vozila, konačni ishod deluje neizvesnije nego ikad i to bi trebalo da je dovoljno dobra pozivnica, čak i u situaciji kada je šampionat odlučen.

четвртак, 25. април 2024.
13° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво