Читај ми!

Muzej zvuka – Madrigali Filipa Verdeloa

Predstavljamo četvoroglasne madrigale Filipa Verdeloa, renesansnog autora koga smatraju ocem “italijanskog madrigala”.

Ovaj francuski kompozitor rođen je u osmoj deceniji 15. veka, u pokrajini Il de Frans, ali je po svoj prilici još u ranoj mladosti otišao u Italiju, pretežno boraveći u gradovima na severu zemlje. Đorđo Vazari je u svojim „Životima slavnih arhitekata, slikara i vajara” zapisao da je 1511. godine Sebastijano del Pjombo naslikao „izvrsnog francuskog muzičara Verdeloa”, ali uprkos svim naporima, ova slika još uvek nije pouzdano identifikovana. Ovo Vazarijevo svedočanstvo bi ukazivalo da je Verdelo početkom druge decenije 16. veka boravio u Veneciji, dok rukopisi pronađeni u Rimu i Bolonji sugerišu da se u to vreme već uputio ka jugu zemlje. Prvi pouzdani podaci potiču iz dvadesetih godina 16. veka, u vreme kada je Verdelo već bio četrdesetogodišnjak, i kada je postao kapelmajstor Baptisterijuma Svetog Jovana, odnosno katedrale Santa Marija del Fiore u Firenci. Između 1522. i 1527. godine Verdelo je nedvosmisleno bio angažovan u Firenci, napuštajući ovaj grad samo na kratko kako bi ispratio Đulija de Medičija u Rim, gde je ovaj firentinski aristokrata krunisan za papu Klementa VII. Bliskost sa Medičijevima nije ga sprečila da održava kontakte sa nekim od najvećih intelektualaca tog doba i pobornika republikanskog društvenog uređenja. Tako je sarađivao sa Nikolom Makijavelijem na postavci njegove komedije Mandragola 1526. godine, za koju je napisao "kancone", koje se danas smatraju jednim od prvih italijanskih madrigala.

Podaci o Filipu Verdelou ponovo se gube tokom burnih godina na kraju četvrte decenije 16. veka, kada je su Medičijevi po drugi put proterani iz grada, kako bi bila uspostavljena republika. Pretpostavlja se da se Verdelo priključio ovom pokretu i da je ostao u Firenci, uprkos oskudici i bolestima koje su harale u gradu. Iako se ne može sa sigurnoću tvrditi, pretpostavlja se da je umro tokom opsade Firence 1530. godine, mada su neki istraživači sugerisali da je bio živ i tokom naredne decenije. Ono što ih je možda navelo na ovakav zaključak jeste činjenica da su prve ozbiljnije publikacije njegovih dela objavljene 1533. i 1534. godine. U pitanju su bile zbirke četvrogolasnih madrigala, koje su ponovo štampane tokom četrdesetih godina 16. veka, da bi potom doživele čak jedanaest izdanja u narednih dvadeset pet godina. O izuzetnoj popularnosti ovih zbirki govori i podatak da dela nisu bila objavljivana samo u originalnom vidu, već i u obradama, a svakako nauticajnija je bila ona aranžirana za glas i lautu, koju je načinio Adrijan Vilart. 

U večerašnjoj emisiji ćete slušati upravo ove četvoroglasne madrigale, neke od prvih primera ovog žanra u kojem glasovi uglavnom homofono izlažu melodije, uz povremene melizme, oslikavajući emocije koje se opisuju u stihovima. U ovako jednostavno postavljen okvir, Verdelo uspeva da utka čitav niz efektnih postupaka, pažljivo osmišljenih zvučnih rešenja i obilje detalja kojima oživljava tekst, postavljajući trasu budućeg razvoja ovog žanra. 

Urednica emisije: Ivana Neimarević




Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво