Erkulin
Barben
[Herculine Barbin],
rođen/a
kao hermafrodit, prvu polovinu života
provela je kao devojčica i devojka, dok
je
u drugoj pokušavao/la
da prihvati identitet muškarca. Erkulin
je bila odgajana kao siromašna i pristojna
devojka u miljeu koji je gotovo uvek bio
isključivo ženski i strogo religiozan,
sve do momenta kada su jedan lekar i
jedan sveštenik došli
do neobičnog otkrića da je ona „uistinu”
mladić,
dakle, muškarac.
U skladu s tim, nametala se obaveza da,
nakon pravnih postupaka vezanih za
menjanje građanskog statusa, promeni i
pol. Ali, Erkulin
Barben nije
bila sposobna da prihvati novi identitet
i okončala je život samoubistvom.
Kako
piše Mišel
Fuko,
„bio
bih u iskušenju da ovu priču nazovem
banalnom da me u tome ne sprečavaju bar
dve ili tri stvari”
i, shodno tome, kao okosnicu svog
izlaganja koristi
tekst Question
médico-légale de l'identité
Ogista Tardjea [Auguste Tardieu] iz 1860. godine
i priču A
Scandal at the Convent
Oskara Panice [Oscar Panizza] iz 1893. Ove tekstove
Fuko postavlja zajedno jer oba pripadaju
drugoj polovini XIX veka – „veka
kojeg je tema hermafrodita toliko silno
proganjala” – kao i zbog toga što nam
oni omogućavaju da sagledamo koliku je
brazdu ova mala provincijska hronika,
teško čak i skandalozna, uspela da ostavi
u sećanju svog nesrećnog glavnog junaka,
u znanju doktora koji su morali da se
umešaju i u mašti psihijatra koji je na
sopstveni način stigao do vlastitog
ludila.
Tekst
je preuzet iz knjige Herculine
Barbin: Being the Recently Discovered Memoirs of a Nineteenth-century
Hermaphrodite objavljene
1980. godine u izdanju Vintage
Books Edition
iz Njujorka.
Prevod
s engleskog Aleksandar
Matković.
Urednica
Tanja
Mijović.
komentari