Sveti Sava u stvaranju srpske kulture

„A sred drveta nastanila se beše ptica slatkoglasna, krotka u sedenju, tiha u pesmama, vesela u cvrkutanju, jasna u šaptanju, jedna od mudrih ptica ljubavnih, slatki njegov detić, koji je nekada bio meni vezom rođenja brat, zvani Sava monah“ – iz „Hilandarske povelje“ Stefana Prvovenčanog.

Srednjovekovno srpsko rukopisno nasleđe pruža nam priču o unutrašnjem čovekovom razvoju, idejama, umetničkim dostignućima, o temama koje su preokupirale književnost, bilo prevodnog, bilo originalnog karaktera.

Taj vid izražavanja otelovljuje duh svetosavskog predanja i prenosi ga kroz vekove. Kroz njega se posredno i neposredno sagledava istorijski razvoj Srpske pravoslavne crkve i naroda. Izvesno je da epoha 13. veka nije bila početak u istoriji srpske književnosti, ali sa Svetim Savom i stvaranjem autokefalne Srpske pravoslavne crkve, srednjovekovna književnost dobija autentični izraz u okviru pravoslavnog sveta. Formiraju se i glavni književni centri rane nemanjićke Srbije - Hilandar, Studenica, Žiča, Mileševa, Peć.

U naučnim razmatranjima o ulozi Svetog Save u stvaranju srpske kulture, a posebno u formiranju pravne strukture nemanjićke Srbije, veliki značaj imaju istraživanja Savinih književnih dela i pravnih spisa.

Poznato je u kojoj je meri Sveti Sava osetio važnost kulta - počevši od formiranja kulta Simeona Mirotočivog i stvaranja svetorodne dinastije. Pa i kasnije, Savinim moštima su se u manastiru Mileševi vekovima klanjali pravoslavci i pripadnici drugih vera. Kult je prihvaćen i negovan i van granica srpskih zemalja u Grčkoj, Moldaviji, Vlaškoj, Bugarskoj, posebno u Rusiji. Primera radi, lik Svetog Save prikazivan je na freskama u bugarskim i ruskim crkvama. Savin nomokanon je i pre stvaranja kulta duboko ušao u duhovni i državni život kneževine Rusije. U slavu Svetog Save monah Lazar Hilandarac je u 15. veku postavio prvi mehanički sat na pročelje dvora u Kremlju. U enciklopediji svetske i ruske istorije „Ruski carski letopis", čiji je naručilac bio ruski car Ivan Grozni u 16. veku, život Svetog Save predstavljen je u nekoliko poglavlja.

Mnogi toponimi na našem tlu sadrže u sebi Savino ime, pre svega oni koji se vezuju za izvore, vode, stene ili sela. U narodnim umotvorinama je predstavljen kao monah, prosjak, čobanin, mudri starac, lekar. Zavisno od uloge koju je imao, postupao je kao sveprisutni svetitelj koji štiti, kao autoritet koji kažnjava grešne i nasilne i čudotvorac koji leči i krepi. U našem narodnom stvaralaštvu postoje mnoga predanja o Svetom Savi koja s vremenom postaju bogata riznica narodnog iskustva i hrišćanskih pouka shvaćenih na svojevrstan način.

петак, 26. април 2024.
16° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво