уторак, 24.02.2026, 17:06 -> 23:47
Извор: Си-Ен-Ен. Гардијан, Би-Би-Си
Аутор: Тамара Драговић
štampajSvet u iščekivanju velikog govora – šta se može očekivati od nepredvidivog Trampa
Milioni gledalaca u Americi, ali i širom sveta, iščekuju Trampovo obraćanje o stanju nacije koje je mnogo više od govora. Hoće li najmoćniji čovek uspeti da zaustavi slabljenje podrške birača, može li rečima da preokrene situaciju u svoju korist, ali i kakve će poruke poslati svetu?
Poslednje obraćanje Donalda Trampa o stanju nacije gotovo je zasenila nezaboravna slika Nensi Pelosi koja je pocepala kopiju njegovog govora odmah nakon što je završen.
Taj teatralni gest izrazio je prezir demokrata prema Trampovom ružičastom opisu stanja nacije hvaleći se procvatom ekonomije i snaženjem SAD u karakterističnoj "Učinimo Ameriku ponovo velikom" retorici.
Malo je verovatno da će Trampu i sada biti ukraden šou, jer republikanac Majk Džonson, koji je lojalan i čvrsto podržava predsednika, sada sedi tamo gde je Pelosi sedela kao predsednica Predstavničkog doma. Tim pre što se ovo obraćanje dugo čeka, budući da je poslednji govor o stanju nacije održao pre šest godina.
Večerašnji govor, koji će početi u 21 sat po istočno-američkom vremenu, biće i prvi zvanični o stanju nacije u njegovom drugom mandatu. Prošle godine se u martu obratio na zajedničkoj sednici Kongresa.
Važan je i trenutak. Amerika je duboko polarizovana po mnogim pitanjima – imigracija, ekonomija, carina, spoljna politika. Približavaju se i međuizbori, a ankete pokazuju da više birača ne odobrava Trampov dosadašnji učinak, nego što ga podržava.
Prilika za popravljanje imidža i ubeđivanje birača
Bez obzira na to kako se njegova politika doživljava, Tramp će se obraćati Americi koja je znatno drugačija nego što je bila za vreme njegovog prvog mandata.
Svoj sveobuhvatni program za drugi mandat sproveo je vrtoglavom brzinom, suzbijajući ilegalnu imigraciju i efikasno zatvarajući granicu, preokrenuvši strane saveze, dovodeći u pitanje kontrole i ravnoteže koje su temelj američkog političkog sistema i fundamentalno redefinišući ulogu predsedništva.
Međutim, suočio se sa značajnim preprekama, kako od strane javnosti, tako i od strane ključnih institucija, koje su ograničile njegove ambicije.
Ankete javnog mnjenja pokazuju da se raspoloženje javnosti pogoršalo prema Trampu u njegovom drugom mandatu. Nedavna anketa Si-En-Ena pokazala je da samo 36 odsto Amerikanaca odobrava način na koji vlada zemljom. Anketa Vašington posta pokazala je sličnu brojku od 39 odsto.
Ovaj govor o stanju nacije predstavlja priliku za Trampa da zaustavi "propadanje" u ključnom trenutku.
Za nešto više od osam meseci, birači će doneti sud o Trampovom drugom predsedničkom mandatu na novembarskim međuizborima. Mogli bi da sačuvaju njegovu republikansku većinu u Kongresu ili da predaju vlast demokratama, osiguravajući dve godine zakonodavne blokade i agresivnog nadzora koji bi, prema njegovim rečima, mogao da dovede do njegovog ponovnog impičmenta.
Zato je ovaj govor Trampova jedina šansa da iznese svoje argumente američkoj javnosti pre tih izbora na važnom, odlučujućem događaju pred milionskom publikom.
Dugi govori i već viđeni napadi
"Imamo zemlju koja sada dobro stoji, imamo najbolju ekonomiju koju smo ikada imali i najveću aktivnost", rekao je Tramp uoči govora. "Biće to dug govor, jer imamo toliko toga da kažemo", istakao je šef Bele kuće.
Da će govor biti dug u to nema sumnje. Tramp drži rekorde za neke od najdužih govora pred Kongresom u novijoj američkoj istoriji.
Analitičari su saglasni i da se može očekivati ono što Tramp uobičajeno radi – da se hvali svojim dostignućima, uz napade na navodne neprijatelje i kritičare.
Zvanična tema govora je "Amerika sa 250 godina: Jaka, prosperitetna i poštovana", što je referenca na 250. godišnjicu osnivanja Sjedinjenih Američkih Država.
O čemu će Tramp sigurno govoriti
Trampova ekonomska politika, uključujući visoke carine za neke od najvećih američkih partnera, pokazala se veoma nepopularnom. Prošlog petka, Vrhovni sud SAD je presudio da su mnoge predsednikove dužnosti nezakonite, dovodeći u sumnju trgovinski režim njegove administracije.
Tramp je od tada uveo nove tarife i obećao da će ih još više primeniti, ali krajnji rezultat je kontinuirana neizvesnost oko uticaja koji će njegove akcije imati na američku ekonomiju i potrošačke cene.
Iako je bilo nekih dobrih ekonomskih vesti za Trampa, sa berzanskim indeksima blizu rekordno visokih nivoa i niskom stopom nezaposlenosti, najnoviji podaci o ekonomskom rastu bili su ispod očekivanja.
Ekonomija i imigracija su tradicionalno bile dve oblasti u kojima je Tramp imao najveću podršku javnosti. Ali njegov ugled po tim pitanjima je opao otkako se vratio u Belu kuću, što je doprinelo padu podrške birača.
Imigracije su mu možda još veći kamen spoticanja u domaćoj javnosti, jer se birači gnušaju agresivne taktike maskiranih agenata Službe za imigraciju i carine (ICE) i Carinske i granične zaštite (CBP) na ulicama Mineapolisa i drugih gradova.
Ubistva dvoje američkih državljana od strane imigracionih službenika u Mineapolisu izazvala su masovne proteste i, na kraju, odluku administracije da smanji nagli porast broja federalnih agenata, a Tramp je obećao i "blaži pristup".
Skoro polovina birača kaže da je Tramp otišao "predaleko" u sprovođenju imigracione politike, uprkos čvrstoj podršci za nju na početku njegovog mandata.
Spoljna politika u žiži svetske javnosti
Svetsku javnost sigurno će najviše interesovati šta će šef Bele kuće reći o spoljnoj politici, posebno u svetlu zategnutih odnosa sa Iranom.
Iako se hvalio da je okončao više ratova nego ijedan američki predsednik do sada, čini se da mu to neće biti dovoljan argument u ovom govoru, budući da će morati da obrazloži zašto SAD gomilaju vojne snage na Bliskom istoku za mogući napad na Iran.
U radikalnoj promeni tona, čak se navodi da predsednik razmatra veliku vojnu kampanju osmišljenu da dovede do promene režima u Iranu, što je sveobuhvatna ambicija koja podseća na invaziju na Irak 2003. godine pod Džordžom Bušom, koju je Tramp više puta kritikovao kao grešku.
Pretnja sukobom sa Teheranom dolazi nešto više od mesec dana nakon što se sličan sukob sa Venecuelom završio tako što je Tramp naredio američkim snagama da otmu predsednika zemlje Nikolasa Madura koga je američka administracija proglasila "narkoteroristom".
Tramp je takođe podigao tenzije sa NATO-om zahtevajući da mu Danska, jedna od osnivačica Alijanse, ustupi Grenland.
Tramp koji se predstavljao kao mirotvorac i otvoreno zalagao za Nobelovu nagradu za mir, prošle nedelje je pokrenuo svoj hvaljeni Odbor za mir, koji se različito promoviše kao sredstvo za donošenje mira u Gazi, ili, ambicioznije, kao alternativa Ujedinjenim nacijama. Ali do sada, tradicionalni evropski saveznici SAD su odbili da mu pristupe.
Trampov govor bi bar mogao dati naznaku kako on i njegove kolege republikanci planiraju da ubede Amerikance da ih podrže kada izađu na međuizbore u novembru.
Analitičari kažu da kada je nezadovoljstvo javnosti ovako veliko, predsednici se povuku ne želeći da dalje razljute birače, ali to se od Trampa ne može očekivati. Naprotiv, saglasni su da je moguće da će poslati još radikalnije poruke. Jer, kako kažu, za drugačiji pristup potrebna je osobina koju je Tramp nerado pokazivao tokom svog vremena u politici – skromnost.
Коментари