Rat u Libanu – zamak s pogledom, Saladin, templari i neeksplodirana bomba
Zabijena duboko u šut razrušene zgrade u južnom predgrađu Bejruta ostala je neeksplodirana bomba, poslednji trag izraelskog napada u kojem su, početkom sedmice, ubijeni jedan od komandanata vojnog krila Hezbolaha i još nekoliko osoba.
Tela Haitama Alija Tabtabaija, veterana svih pohoda Hezbolaha i šefa vojnog krila ove organizacije i još četiri osobe izvučene su iz gomile šuta, pre nego što su američke diplomate od Libanaca zatražile da iskopaju bombu i vrate je proizvođaču.
Tako bar tvrdi nekoliko libanskih medija, koji su vest ilustrovale prilično mutnim fotografijama neeksplodirane municije koja leži na prašnjavom stepeništu.
Izraelci, Amerikanci, ali ni predstavnici libanskih vlasti nisu komentarisali ovu informaciju, objavljenu tačno na godišnjicu primirja između Izraela i Hezbolaha, uspostavljenog uz veliki pritisak Amerike.
Primirje za koje niko ne haje
Za godinu dana ovakvog mira, osim El Tabtabaija i četvorice neimenovanih žrtava, u izraelskim napadima ubijeno je dobrano više od 2.000 Libanaca, pripadnika Hezbolaha, civila, slučajnih prolaznika, ili jednostavno ljudi koji su se u zao čas našli na pogrešnom mestu.
Vlasti u Bejrutu tvrde da je Izrael od 27. novembra prošle godine u 12.000 navrata prekršio sporazum o prekidu vatre, uključujući upade komandosa, vazdušne udare, razaranje objekata, otmice, napade na civile i miniranje svakojakih objekata.
Zbog svih tih faktora, sa juga Libana je, do sada, izbeglo više od milion ljudi.
Izraelci tvrde da neće prekinuti napade sve dok Hezbolah ne bude razoružan. Sledbenici ”Božje partije”, pak, smatraju da je predaja nemoguća sve dok se izraelski vojnici nalaze na libanskoj teritoriji.
Tel Aviv zahteva da se, uz razoružanje, svi pripadnici Hezbolaha povuku severno od reke Litani, koja još 2006. godine i rezolucije UN kojom je prekinut prethodni sukob ove dve strane, slovi za ključnu liniju razgraničenja.
Saladin, Arafat, templari, Mameluci…
Najbolji pogled na polja smrti, kako obale ove reke nazivaju libanski mediji, pruža se sa bedema zamka Bofor, čije su zidine u prethodnih devet vekova izdržale nalete templara, Saladinovih ratnika i Mameluka, ali i izraelske artiljerije, avijacije i dronova.
Poslednji juriš na ovaj zamak izveli su 1981. godine izraelski vojnici, koje su pokosili rafali Palestinaca skrivenih u ruševinama mesta koje Arapi nazivaju Kalat eš Šakif.
Navodno, prvu fortifikaciju na ovom mestu izgradili su još Rimljani, ali su osnove postojećih zidina i okolnih parapeta postavili krstaški vitezovi Fuka Jerusalimskog u 12. veku.
Saladin je, baš pred ovim zidinama bičevao Renauda od Sajeta, sve dok se opkoljeni vitezovi nisu predali.
Krstaški ratnici, ovaj put Templari, ponovo su zauzeli zamak Bofor 1240. godine i držali ga naredne tri decenije, sve dok se pred kapijama nije pojavila vojska mamelučkog sultana Bajbara.
Pogled sa ovog mesta zapanjio je početkom 20. veka i Lorensa od Arabije. Tu je, pred bitku sa Izraelcima, izvesno vreme boravio i palestinski lider Jaser Arafat.
Negde u podnožju brda na kojem se zamak nalazi su i ostaci izraelskog borbenog aviona ”skajhok” koji su oborili Palestinci.
Danas, u podnožju 700 metara visokog uzvišenja na kojem se zamak nalazi, stoje izgoreni ostaci vozila koja su, u nekom od bezbrojnih napada, uništili Izraelci.
Sa ostataka najviše kule za lepog vremena, tvrde svedoci, vidi se i vrh planine Hermon u Siriji, ali izraelski gradić Metula, koji je u velikoj meri razrušen u raketnim napadima Hezbolaha.
Sve druge ruševine u dolini reke Litani rezultat su izraelskih napada.
Osim zidina zamka Bofor, koje su pretekle vekove napada katapultima, strelama, raketama i bombama.
Libanci se nadaju da će njihova država, poput ove tvrđave, preživeti i ovaj rat - ukoliko se, nekako, primire Izraelci i Hezbolah.
Коментари