Zohran Mamdani – kako je imigrant srušio dinastiju i postao državni neprijatelj broj jedan
Njujork je rekao svoje. Izabrao je za gradonačelnika 34-godišnjeg imigranta, muslimana indijskog porekla, rođenog u Ugandi. „Grad koji nikad ne spava“ rekao je laku noć Endruu Kuomu. Najbogatiji grad najmoćnije zemlje na svetu odbio je predstavnika dinastije, kog su podržali milijarderi i Volstrit. Prestonica kapitalizma glasala je za „komunistu“. Čak ni mešanje predsednika Donalda Trampa, rođenog Njujorčanina, nije uspelo da promeni ishod. Šta izbor Zohrana Mamdanija za prvog čoveka Velike jabuke znači za budućnost američke politike?
Mamdani je u trku za gradonačelnika Njujorka ušao prošle godine kao potpuno nepoznat kandidat, van establišmenta Demokratske stranke i bez mnogo novca. Za godinu dana uspeo je da progresivnim idejama, ličnom harizmom i energijom osvoji građane pet njujorških okruga, podstakne rekordnu izlaznost i prilično ubedljivo porazi bivšeg guvernera Endrua Kuoma.
Poruka je bila jednostavna – uhvatiti se u koštac sa gorućim životnim problemima običnih građana i rešiti ekonomske probleme radničke klase. Previsoke cene iznajmljivanja stanova, loš javni prevoz, skupi vrtići i dečji boravci – ključna su pitanja koja je mladi imigrant obećao da će rešiti.
Kako? Podizanjem poreza za dva odsto svima koji zarađuju više od milion dolara godišnje, kao i uvođenjem dodatnih taksi za korporacije. U srži poruke leži ideja o pravednijoj raspodeli bogatstva, što je u skladu sa Mamdanijevim javno proklamovanim statusom demokratskog socijaliste.
Njegova pobeda je neprijatan kamenčić u skupim cipelama bogataša sa Volstrita, koji finansiraju političke strukture obe stranke.
Baš zbog toga je Kuomo, uprkos porazu od Mamdanija u trci za demokratskog kandidata pre dva meseca, nastavio trku kao „nezavisni“ kandidat, dobio svesrdnu predizbornu injekciju od 10 miliona dolara od milijardera Majkla Blumberga, pa čak i podršku Donalda Trampa, koji je rekao da bi pre za gradonačelnika Njujorka video „demokratu“ nego „komunistu“.
Kako je Njujork pobedio i demokrate i republikance
Demokratska stranka u SAD je već godinama u krizi. Njeni čelnici Čak Šumer i Hakim Džefriz često su kritikovani kako je stranka van dodira sa željama mladih ljudi, radnika i imigranata. Čak i sada, kada administracija Donalda Trampa trpi brojne kritike, ankete pokazuju da je popularnost Demokratske stranke na samo 12 odsto.
I dok je Mamdanijeva poruka o socijalnoj pravdi mobilisala ogromnu bazu i na glasačka mesta izvukla rekordan broj ljudi, establišment demokrata bio je prilično tih. Džefriz je tek stidljivo u zadnjim danima kampanje podržao Mamdanija. Šumer još nije javno stao iza njega.
Činjenica da se radi o autsajderu koji je do pre godinu dana bio „niko i ništa“ u političkom životu Amerike čini se da mu je samo pomogla. Povrh toga, Mamdani je vrsta političara koju su mnogi u levom, progresivnom delu stranke već godinama priželjkivali. Mlad i pun energije, bez straha da zauzme stav, a njegovo etničko poreklo odražava etničku raznovrsnost partijske baze.
Za razliku od Šumera i Džefriza, tridesetčetvorogodišnji gradonačelnik dobio je od početka kampanje svesrednu podršku levog krila stranke, na čelu sa kongresmenkom Aleksandrijom Okasio Kortez i senatorom Bernijem Sandersom.
Izbor Mamdanija za gradonačelnika Njujorka trebalo bi da unese dodatnu energiju u Demokratsku stranku i da rasprši argument da neko sa levičarskim principima i porukom ne može da trijumfuje nad etabliranim političarem sa pedigreom Kuoma, kojem su u velikoj meri odmogli i brojni skandali iz prethodnih godina.
Od toga kako će reagovati vrhuška demokrata umnogome će zavisiti i ishod izbora za Kongres i guvernere (midterm) naredne godine.
Sa druge strane, to što je imigrant – na krilima poruke o socijalnoj pravdi, borbi protiv korporativnih interesa i kritici Izraela – pobedio u najvećem i najbogatijem gradu i stekao nacionalnu popularnost je posebno težak udarac za Republikansku stranku i prvog čoveka Bele kuće.
Može se posmatrati i kao svojevrsna reakcija glasača na brutalne antiimigracione mere širom SAD, finansijsku nestabilnost izazvanu trgovinskim ratom, kao i višestruke pretnje Donalda Trampa da će na ulice Njujorka poslati Nacionalnu gardu da zavede red.
Mobilisanje velike podrške, krcate dvorane i privlačenje mladih ljudi nezadovoljnih sadašnjim sistemom bio je do juče Trampov adut. Na kraju krajeva, pozicija autsajdera je Trampu 2016. godine u velikoj meri pomogla da privuče ljude kojima se smučio kako vašingtonski tako i establišment Republikanske stranke (drain the swamp).
Šta dalje?
Pre 12 godina, Bil de Blazio je pobedio na izborima za gradonačelnika na krilima slične poruke – borbi protiv ekonomskih nedaća srednje klase i društvene nejednakosti. Kao što je sada slučaj sa Mamdanijem, levica je imala velika očekivanja da će De Blazio postati primer efikasne liberalne uprave.
Dva mandata kasnije, De Blazio je napustio funkciju sa, u najboljem slučaju, mešovitim rezultatima, zato što nije mogao da se izbori sa ograničenjima gradonačelničkih ovlašćenja u sprovođenju novih mera.
Sa istim problemima, ali i očekivanjima će se suočiti i Mamdani.
Guvernerka države Njujork, Keti Hočul, u čijim ingerencijama je povećanje poreza već se javno usprotivila takvom potezu, što je od presudne važnosti za Mamdanija da finansira svoje ambiciozne planove. Čak i da obezbedi novac, Mamdani ne bi mogao da sprovodi programe jednostrano.
Kao oštar kritičar korporativne i poslovne elite koja je od Menhetna napravila finansijsku prestonicu sveta, Mamdani će radi efikasnog upravljanja verovatno morati da zakopa ratne sekire i pronađe neki oblik kompromisa.
Njegovoj popularnosti, posebno kod mladih ljudi, doprinela je i osuda ponašanja Izraela tokom rata u Gazi i obećanje da će kao ratnog zločinca uhapsiti premijera Benjamina Netanjahua ukoliko stupi na tlo Njujorka. Da li će to i učiniti tokom neke eventualne buduće posete Netanjahua UN-u ostaje da se vidi.
Konzervativci na čelu sa Trampom će svakako pokušavati da novoizabranog gradonačelnika predstave kao socijalističku pretnju čija bi politička agenda mogla da uništi najveći američki grad. Pod lupom će biti svaki njegov potez, a svaka greška, loš ekonomski pokazatelj ili negativna statistika biće više nego dobrodošla.
Tramp, koji je rođen i svoju imperiju izgradio u Njujorku, rado će koristiti svaku priliku da se politički sukobi sa Mamdanijem, a imaće mnogo načina da mu zakomplikuje život.
Ipak, Tramp treba da zna da će sukobljavanjem sa njim davati mladom gradonačelniku nacionalnu pažnju i još veću javnu platformu.
Prednost Mamdanija, sa druge strane, jeste što nije opterećen prošlošću i zbog toga će imati priliku da svoju političku reputaciju izgradi od nule. Mamdanijeva pobeda, koliko god impresivna bila, tek je prva preskočena prepona. Izazovi koji mu predstoje biće mnogo veći i teži nego išta sa čime se do sada suočio.
Коментари