Kako živi nekoliko stotina ljudi iz novobrdskog kraja na Kosovu i Metohiji
Na novobrdskom području na Kosovu i Metohiji, prostoru oko jedne od najznačajnijih srednjovekovnih tvrđava i nekadašnjeg rudarskog središta Balkana, u skromnim uslovima živi svega nekoliko stotina ljudi. Okružene albanskim selima, male i međusobno upućene zajednice Srba i Roma oslonjene su na Bostane, gde ih na okupu održavaju osnovna škola i crkva.
Odrastanje u novobrdskim selima skučeno je između školske klupe i kućnog praga.
Na pitanje - kako izgleda jedan dan njega i njegovih drugara, Mladen Marković, učenik OŠ „Miladin Popović" u Bostanu odgovara: „Škola, domaći, fudbal i kuća!“
U školi ima 5 dečaka i nijedna devojčica. Mladen dodaje: „Pa 2013. godine se ovde ni jedna devojčica nije rodila!“ Na pitanje - ima li ih u drugim odeljenjima, odgovara da ima.
„Ovo je najveće odeljenje sada u školi“, kaže Jovica Đorđević, nastavnik OŠ „Miladin Popović” u Bostanu. „U svim ostalima je manje učenika, u petom su četvoro, u osmom takođe, u šestom samo jedno i to romske nacionalnosti, znači ovo je najveće odeljenje od petog do osmog razreda“, ističe Đorđević.
Desimir Đekić, sekretar OŠ „Miladin Popović” iz sela Bostane je u toj školi devet godine. „U toj godini kada sam došao, u školi je bilo 59 dece, a danas je njih tek 24, i isto vreme smo i dobijali decu, ispraćali generacije, ali kao što se iz toga vidi - trend je smanjivanja i plašim se da ovim tempom jednoga dana ne ostane bez dece i moramo da ugasimo školu“, napominje Đekić.
Generacije su sve manje, u sedmom razredu ove škole danas je tek pet učenika. Zemlja ovde nije rodna, a posla gotovo da nema, pa većina vršnjaka odlazi. Ipak, Milan Pavić, iz Bostana je izabrao drugačije – vratio se u Bostan i danas radi u crkvenom domu.
Na pitanje da li se pokajao što se vratio, odgovara: „Za sada ne!“ Drži ga – porodica, kaže.
Glavno mesto okupljanja u Bostanu je crkva Uspenja Presvete Bogorodice. U ovaj hram nedavno je iz Sofije stigla odežda kralja Milutina.
Stevo Mitrić, paroh novobrdski u selu Bostane ističe: „Meni je drago što je na ovaj način kroz ljubav svetoga kralja dođe do obrisa svog grada, na Novo Brdo“.
Nekadašnje rudarsko središte na Kosovu i Metohiji danas je prostor u kom se meri svaki ostanak – između škole u Bostanu i crkvene porte.