Kako je Gočko, maskota Igara bez granica, postao simbol Vrnjačke Banje?
Maskota Igara bez granica trebalo je da banjsku promenadu krasi dok su trajale. Ali je šetalište - već tri i po decenije - nezamislivo bez vrapca Gočka.
U proleće 1990. godine Banja je živela za dolazak velikog broja gostiju i predstavnika nacionalnih televizijskih stanica iz gotovo cele Evrope. Bila je domaćin Igara bez granica, posle neprikosnovene Pesme Evrovizije najgledanije i najveće tv manifestacije tog vremena. U jeku višemesečnih priprema za taj događaj, banjski slikar i vajar Milan Todorović Rubljov ponudio je svoje idejno rešenje za maskotu igara.
„Ja sam znao da treba maskota. Da treba plakat. Organizatori su rado prihvatili da to bude vrabac. Kao jedna ptica koja je internacionalna, koja se igra. Nemirna je. Tako da je praktično vrabac sam pobedio u toj, u toj trci“, objašnjava autor maskote Gočko Milan Todorović Rubljov. Vrabac je prihaćen za maskotu jer su Igre bez granica postale najveći događaj koji je u svojoj istoriji realizovala Televizija Beograd, i koji ne bi bio potpun bez autentičnog zaštitnog znaka.
„Da, on je bio napravljen kao maskota za tu namenu. Jednonamenski, kao maskota Igara bez granica i znam da je Jovan Ristić, koji je bio reditelj i spiritus moment celog tog događaja, on je odmah čim je video vrapca rekao. Vrabac i ništa drugo“, kaže Milan Nikodijević, nekadašnji šef pres centra Igre bez granica u Vrnjačkoj Banji.
Posredstvom Evrovizije i Televizije Beograd slika Igara i Vrnjačke Banje otišla je u ceo svet. Igre su trajale od 2. - 10. juna. Posle toga vrabac je ostao na banjskoj promenadi pomalo zaboravljen od svih, izuzev Vrnjčana. Naravno i njihovih gostiju. Iako je napravljen od siporeksa i lakih materijala, uspešno odoleva zubu vremena 34 godine.
„Niko nije mogao da sanja da će on da zaživi i da praktično postane maskota. On je čak dobio i svoje ime. Posle nekoliko godina, ili nepuna godina, Radio Vrnjačka Banja je raspisala poziv da se tom vrapcu da ime“, dodaje autor Gočka.
„U tom kontekstu je meni zapalo da radim tu živu emisiju gde su slušaoci davali predloge. Sećam se da je Gočko, kako se vrabac i dan danas zove, dobio najviše glasova“, seća se Nikodijević.
U periodu političkih previranja 90-tih godina prošlog veka bio je u jednom trenutku i nepoželjan na promenadi zbog šajkače i opanaka. Sklonio ga je, pa opet vratio isti autor jer su banjčani to zahtevali. Sada namiguje kao da kaže tu sam i niko me neće skloniti.
„Nemoguće je da zamislite promenadu da prođete, a da tu vrapca nema. Prosto ne ide. On je našao svoje mesto i svoj život nastavlja dalje. Narod ga je prihvatio i to je prava stvar po meni. Zaživelo je nešto što sam ja iskreirao. Pa prosto je... prelepo“, zadovoljan je Milan Todorović Rubljov - autor maskote Gočko.
Prošle su te 90-e i mnogi su zaboravili da je banja tih godina imala dva miliona noćenja, promenada nosila ime maršala Tita. Da je Radio Vrnjačka Banja bila najslušanija u Jugoslaviji, a omiljeni glumci dobijali svoj sto u vrnjačkim kafanama. Gočko je sve to ispratio.
Коментари