Kraljevački oktobar
U Spomen-parku u Kraljevu obeležena je 83. godišnjica od masovnog zločina nad civilnim stanovništvom, koji su počinile nemačke okupacione snage 14. oktobra 1941. godine. Na humke i spomen-obeležja potomci streljanih tradicionalno polažu cveće i pale sveće.
86-godišnji Srećko Dragojlović i njegov samo dve godine stariji brat Milutin od 1945. godine odaju poštu svom ocu Tiosavu Dragojloviću koji je kao talac odveden iz Fabrike vagona i streljan sa ostalim radnicima na Lagerskom groblju.
“Tu tradiciju mi svake godine poštujemo i dolazimo na ovo mesto nadajući se da je on tu sahranjen”, kaže Srećko Dragojlović, potomak.
Ivanka Matović dodaje: „Deda je bio radnik Fabrike aviona. Radio je u limarskom odeljenju. Usiljanin Miodrag. Dolazimo uvek”.
“Streljan mi je deda Stevanović Vladimir. Njegov otac i njegov rođeni brat. Eto tri muške glave”, navodi Olivera Đerasević.
Nakon racija i odmazdi u Kraljevu i okolini koje su trajale do 14. oktobra 1941. godine na stratište je iz domova, fabrika, bolnica i škola odvedeno 2200 civila, među kojima je bilo žena i dece.
“To su bili ljudi najrazličitije životne dobi, obrazovanja, porekla. Znači pristigli iz svih krajeva nekadašnje raskomadane Kraljevine Jugoslavije jer je Kraljevo bilo značajan industrijski, privredni, prosvetni centar toga doba. Među njima je bilo 108 od 18 i manje godina. Bilo je i žena”, naglašava Mirjana Savić – Narodni muzej u Kraljevu.
Prikazani su i identiteti nekih žrtava streljanih u Kraljevu:
„Ja sam Marija Sutlijašević iz Jermenije. Živim u Kraljevu. Rođena sam 1882. godine“.
„Ja sam Nada Jovanović. Dolazim iz Kraljeva i po zanimanju sam učiteljica“.
„Ja sam Stojan Tadić. Imam 16 godina i rođen sam u Ćupriji. Maturant sam u gimnaziji u Kraljevu“.
„Ja sam Kostić Đorđe. Rođen sam 1924 godine u Prizrenu, a bavim se fotografijom u Kraljevu“.
Prvi put je 14. oktobar u Kraljevu obeležen kao državni memorijal. U amfiteatru Spomen parka izveden je scenski oratorijum Kraljevski venac.
Коментари