петак, 27.10.2023, 15:08 -> 16:47
Извор: РТС
Аутор: Небојша Ђорђевић
Koliko je sačuvan autohtoni prokupac u postojbini
Prvi pisani trag o Prokuplju, nalazimo u Povelji kneginje Milice iz 1395. godine kojom vinograde oko grada dariva svetogorskom manastiru. Od tada autohtona sorta vinove loze, koja se i danas gaji, nosi naziv prokupac.
Jesen se u Toplici ponovo prepoznaje po grožđu, najčešće po autohtonoj sorti „prokupac”, koja se vratila u svoju postojbinu. Malobrojni mali i srednji proizvođači, gaje je pre svega iz ljubavi, želje da nastave porodičnu tradiciju i da u svom podrumu imaju jedinstveno i kvalitetno vino.
„Ja sam ostao da budem neki patriota i da volim vinovu lozu i da je gajim i da ću je gajiti dok sam živ”, kaže Milivoje Stošić, vinogradar iz Reljinca.
I na plodnim brežuljcima Gojinovca i Šišmanovca podignuti su nepregledni špaliri ove autohtone sorte.
„Vredi što se prokupac vratio, svaka zemlja je po nečemu poznata, od vina, odnosno sorte grožđa, tako i mi Srbi treba da se ponosimo na prokupac i da uzgajamo našu sortu”, smatra Dragan Kovačević („Toplički vinogradi” u Gojinovcu).
Prekretnica u ponovnom oživljavanju ove proizvodnje počela je pre petnaestak godina, upravo u Gojinovcu, gde je u međuvremenu, uz desetine zasađenih hektara vinove loze, izgrađena i savremena vinarija, impresivne površine i izgleda, koji je svrstava u red malobrojnih u ovom delu Evrope.
Toplički voćari su ove godine ostvarili nešto skromnije rezultate tamo gde suvereno gospodare već godinama – u proizvodnji šljiva, pre svega zbog vremenskih neprilika, koje su prepolovile rod. Manje će biti i suvih šljiva.
„Prošle godine smo osušili preko 21 tonu, a sad upola manje. 2,6 evra su neki osnovni troškovi sušenja, u proizvodnji šljive, otkup šljive, drva, rad, struja i oko 2 evra, preko dva evra da bude da bi se to nešto isplatilo”, navodi Saša Milosavljević, voćar iz Gornjeg Grgura.
Kada se radovi u polju završe, nastavlja se druženje komšija i prijatelja uz kazan i pečenje rakije.
„Mislim da nije kao ranije. Ja sam ovde ranijih godina imao po dvadeset ljudi koji sede oko kazana i družili smo se do kasno u noć, međutim sada, kao što i sami vidite, manje naroda, manje svega. Ima druženja, ali ne kao nekada”, ističe Gradimir Milovanović, voćar iz Čungule.
Toplički voćari ovih dana podvlače crtu, u očekivanju stabilnijih i vremenskih, ali i tržišnih prilika, jer od toga zavisi sudbina na hiljade domaćinstava u ovom delu Srbije.
Коментари