Sve više zavisnika od kocke i igara na sreću među mladima
Više od četrdeset odsto mladih od 10 do 21 godine igra igre na sreću, dok šest posto patološki kocka, pokazalo je istraživanje u Južnobačkom i Sremskom okrugu, sprovedeno u tri osnovne i srednje škole. Najmlađi patološki kockar ima 12 godina, a polovini je prvo i najčešće iskustvo kladionica.
Na samo par koraka, u istoj ulici, nekoliko kladionica, kockarnica, ali i bilbord. Uz to reklame na internetu, televiziji, pa čak i na istorijskim zdanjima, poput kuće najznačajnijeg prečanskog srpskog političara Svetozara Miletića. Po zakonu njihova vrata trebalo bi da budu zatvorena za mlađe od 18 godina.
„Naravno da je istina sasvim drugačija. Jako puno mladih, pogotovu dečaka, sada pričamo o kladionici sa tim ajde da kažem kreću. Po statistici svaki peti koji uđe će postati zavisnik“, kaže psiholog Jovana Bilak.
Uz kladionice, učenici koji se patološki kockaju najčešće igraju rulet, aparate i karte. Vremenom ne mogu bez kocke, koja se smatra najtežom zavisnošću bez supstance, koja menja i njihovu ličnost.
„Razvijaju jedan način razmišljanja kako doći do brze i lake zarade, bez rada i truda, kratkoročna motivacija kod njih postoji, što znači da oni samo razmišljaju o danas, za njih sutra ne postoji“, kaže Jasmina Leković, psiholog.
Više od 130 kladionica na raspolaganju je novosadskim učenicima, a iako zakon zabranjuje da ih bude 200 metara u okolini škola, njih 69 posto izjavljuje da su im blizu, a čak 21 posto ispitanih kažu da su tokom velikog odmora odlazili u kladionicu ili kockarnicu, a svaki treći troši novac od užine na kocku. Ali, do kladionice ih danas ne dele samo koraci, već klikovi na internetu, takođe zabranjeni za maloletne
„Uzmete iz torbe maminu ili tatinu ličnu kartu da otkucate i onda možete da se nastavite da se kladite, gde roditelji u početku uopšte ne primete da im nekada netaju pare sa računa, to su uvek neki mali iznosi koji oni neće primetiti. Naravno što se duže kockaju njima treba sve više para za to“, kaže Jovana Bilak.
Da bi vratili dugove dece, pogotovu zelenašima, roditleji podižu kredite ili prodaju zemlju, misleći da su rešili problem.
„Roditelji uglavnom misle da je patloško kockanje bezobrazluk, međutim greše, u pitanju je bolest zavisnosti. Traže da dete obeća da se više neće kockati, vrate dugove i na tome se završi. Roditelji misle da se tu završilo, međutim kockanje se nastavlja“, dodaje Jasmina Leković.
Bez stručne terapije, čiji deo su i roditelji nema rešenja, pa je savet da se obrate pedijatru, koji će ih uputiti na dalje lečenje kroz institucije. Posebna opasnost je što je čak 42 odsto maloletnih patoloških kockara konzumira alkohol, a njih 32 odsto drogu.
Коментари