Radnici i izbeglice u kolektivnom centru bez struje

Kolektivni centar u Ralji, u blizini Smedereva, zatvoren je 2015. godine, kada je iz tog kampa preseljeno 45 porodica u novo naselje u Maloj Krsni. Međutim, u Kolektivnom centru je ostalo više od 30 porodica biših radnika fabrika koje više ne postoje.

Nevreme u subotu, oborilo je visoko naponsku banderu u dvorištu Železare, koja dovodi struju u naselje, nekadašnji Kolektivni centar. Od tada, žitelji nemaju struje, deca pišu domaće zadatke uz sveću, a obroke spremaju u dvorištu kraj vatre.

"Sad su nas isključili, pa su nas priključili Železari", kaže Radomir Dimitrijević, bivši radnik "Žegrapa", "od subote nemamo struju, u Železari je pala bandera neka, a sad se ne zna ko će to da popravi, ni čije to, ni šta je."

Zbog posla u Železari došli su u Smederevo 70-ih godina prošlog veka. Njihove fabrike bile su treća lica - izvođači radova u tadašnjem Sartidu. Iako privremeno smešteni u barake, sa obećanjem da će dobiti stanove i kuće, bivši radnici Trudbenika i Žegrapa i dalje su tu.

"Ovde kada smo došli, mi smo plaćali struju, tu je sekretar, direktor koji je bio kod nas ovde, on je uzimao čitao spiskove, čitao satove", kaže Radovan Mijušković, bivši radnik "Trudbenika", "unutra svi imamo postavljene satove, i čitaju brojeve, potrošenu struju i onda se preko platnog spiska odbivala struja."

Međutim, u procesima privatizacije i stečaja ovih, nekada giganata građevinske industrije, najviše su stradali upravo radnici. Nisu od tada plaćali stuju, ali ne svojom voljom.

"Kažu ne možete plaćati ni vodu ni struju, jer zemljište nije vaše. Ja sam rekao direktoru EPS-a pre desetak godina", priča Radomir Dimitrijević, radnik nekadašnjeg "Žegrapa". "Gospodine direktore, ja hoću da plaćam stuju, al' vi mi ne dozvoljavate i na tome ostalo."

Prekid struje pogodio je i izbegličke porodice koje i dalje žive u naselju i nemaju gde. Grad Smederevo imao je ugovor sa Komesarijatom za izbeglice i migracije o smeštaju porodica iz Kolektivnog centra.

"One izbegličke porodice koje i dalje, i posle zatvaranja kolektivnog tamo žive mogu da konkurišu za neko od stambenih rešenja koje mi nudimo, a to su da im se izgradi montažna kuća, da im se kupi seoska kuća sa okućnicom, dodeli paket građevinskog materijala ili stan u zakup sa mogućnošću otkupa posle šest meseci od useljenja", objasnila je Svetlana Palić, Komesarijat za izbeglice i migracije.

U Kolektivnom centru, koji zvanično više ne postoji, živi 35 porodica koje su predugo tu da bi se vratili u krajeve odakle su došli, tamo nemaju čemu a odavde nemaju gde.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

недеља, 28. април 2024.
15° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво