Tragedija je tragičnija ako ne pazimo šta govorimo
Ponekad na novinskim stupcima nailazimo na oveštale a problematične fraze, dok nekim pojmovima pripisujemo značenja koja nemaju.
TRAGEDIJA I JEZIK. Jezik u medijima često privlači pažnju javnosti, ali izražavanje onih koji treba da budu primer pravilnosti i valjanog stila neretko je ispod nivoa jezičke kulture i norme.
Posebno poslednjih nedelja, kada se govori o napadima čak i na đake, o ljudskim tragedijama. U jednoj od vesti moglo se pročitati da „četvoro preminulih već na prijemu nisu davali znakove života”.
Davati znakove života je veoma čest, ali i slikovit gotovo preuveličan izraz sinonimičan sa glagolom preživeti.
Ne može se reći da je taj izraz odlika dobrog stila, što važi i za krvavi pir u primeru: „Ovako je hiljade Beograđana odalo počast onima koji su stradali u krvavom piru u osnovnoj školi.”
Sintagma krvavi pir je ekspresivna, ali u vestima iz crne hronike nije prihvatljiva (a pitanje je gde jeste?), mada se, kao i druge jezičke novotarije, uobičajila.
U istom primeru upitan je i izraz odati počast, pitamo se da li mu je ovde mesto. Jeste, Matičin rečnik daje primer odati počast poginulima, mada se čini da je u našem slučaju primernije bilo reći da su Beograđani odali poštu stradalima...
Saznali smo i gde je večna kuća stradalih; ta sintagma za označavanje groba ipak je odavno zabeležena čak i u književnoj teoriji.
A psiholozi upozoravaju da se ne ulepšava istina (zaobilaziti istinu je još pre toga prihvaćena sintagma), tj. da se ne pronalaze „imaginarna i formalna rešenja” (F. Džejmison).
GENOCID I JEZIK. Danas je sve genocid, te je bio u Srebrenici, te nije, ali je planiran, kosovski Albanci bi da za genocid optuže nas, a Ukrajinci Ruse. A šta je u stvari genocid?
Genocid je izveden od genos = pleme, rod, narod, i occidere = ubiti, to je najekstremniji, najdrastičniji i najbrutalniji zločin namernog uništavanja nacionalnih, etničkih, rasnih i religijskih grupa.
Pojam je zabeležen u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koju je Skupština UN prihvatila 9. decembra 1948. godine. U prevodu na srpski jezik bi glasio rodoubistvo.
Prema tome treba razlikovati genocid (istrebljenje nacije i naroda) od zločina (ubistvo, razbojništvo, teror) i nasilja (nasilničko postupanje, tiranija).
Ali zajedničke su im predloško-padežne konstrukcije: možemo reći da je izvršen genocid nad Jevrejima, protiv Jevreja, ali i prema Jevrejima.
I zločin je nad nekim, protiv nekoga i prema nekome, isto važi za nasilje. Ali forma ne određuje suštinu.
***
Bez obzira na sve što je rečeno, pomenuta jezička ogrešenja su se uvrežila u praksi i tu će, uglavnom neopravdano, opstati.
Коментари