Adem Demaći – kako je dobijanje ulice pokrenulo istorijske polemike
Politički otac Aljbina Kurtija – to je rečenica kojom se u srpskoj javnosti najčešće pominje Adem Demaći. Njegovu smrt 2018. godine kosovski i zapadni mediji opisali su kao odlazak Nelsona Mandele, srpski kao odlazak albanskog separatiste i ideologa Velike Albanije. Istorija ga pamti kao političkog vođu tzv. Oslobodilačke vojske Kosova. Nedaleko od spomenika OVK u Skoplju nedavno je dobio i ulicu.
"Kad god smo na raskrsnici, zapitajmo se – šta bi rekao Adem Demaći", tim rečima se političkog uzora, pet godina nakon njegove smrti, seća Aljbin Kurti. Sećanje je oživeo i otvaranjem ulice u skopskom naselju Čair.
To više nije ulica Druge makedonske udarne brigade. Umesto onih koji su dali živote u borbi protiv fašizma, sada nosi ime čoveka koji se borio za ujedinjenje svih Albanaca. Odluka o preimenovanju doneta je pre dve godine, a njeno skoro stupanje na snagu Aljbin Kurti označio je kao trijumf slobode.
Za Albance stub nacionalnog pokreta, za Srbe nosilac separatističkih ideja. Kontroverze su obeležile Demaćijevu biografiju u kojoj, između ostalog, piše da je u svetsku književnost studirao u Prištini, Beogradu i Skoplju. Otuda ideja da tamo dobije ulicu.
Tri suđenja i zatvorski staž dug 28 godina
Na Kosovu i Metohiji postao je legenda među Albancima već sredinom pedesetih godina kada je prvi put uhapšen zbog studentskih nacionalističkih tekstova. Ideje o Velikoj Albaniji donele su mu tri suđenja i zatvorski staž dug 28 godina koji ga svrstava u najstrože kažnjene političke zatvorenike.
"Demaći je 1957. godine istražnim organima priznao da je zagovarao nasilje kao sredstvo za ujedinjenje Kosova i Albanije i da je slao preteća pisma albanskim funkcionerima u vlasti, za koje je procenio da se nisu dovoljno zalagali za albanske nacionalne interese", navodi istoričar Igor Vukadinović.
Novinar Milivoje Mihajlović ističe da je Demaći u zatvoru bio stariji od ostalih zatvorenika.
"Recimo onih koji su bili hapšeni 1981. godine, bio je stariji oko 20 godina od većine njih. Ti ljudi su kasnije formirali OVK. Adem Demaći je bio njihov vođa, njihov ideolog. Bio je blizak sa Fehmijem Ladrovcijem, jednim od komandanata OVK i on ih je na neki način regrutovao", dodaje Mihajlović.
Godine 1998. postaje politički lider tzv. OVK, a iste godine u intervjuu za Njujork tajms odbija da osudi delovanje OVK, navodeći da put nenasilja nije nigde odveo.
"OVK je glavna snaga, suštinska snaga Kosova. OVK je odbrana naše slobode", poručio je tada Demaći.
"Svi Albanci u jednoj državi"
Sloboda je za Demaćija menjala modele – od konfederacije pod nazivom Balkanija koja bi obuhvatala teritorije na kojima žive Albanci do nezavisnosti Kosova i ujedinjenja sa Albanijom. Suština je ostala ista – svi Albanci u jednoj državi. Njegova ideologija i dalje živi u delovanju Aljbina Kurtija, saglasni su poznavaoci prilika, uz ocenu da je on Demaćijev najbolji đak.
"Koreni problema koje Srbija danas ima na Kosovu i Metohiji u mnogo većoj meri se nalazi u delovanju vlasti jugoslovenskih komunista koji su decenijama pretvarali KiM u neku formu albanske državnosti u Jugoslaviji nego u delovanju Adema Demaćija", poručuje Vukadinović.
Na nelogičnosti u njegovom delovanju ukazuju savremenici koji su ga lično poznavali.
"Bio je u priličnoj meri kontradiktorna ličnost. Na samom početku zaoštravanja sukoba on je bio protiv rata, govorio je 'ja sam za mir', ja sam protiv rata, ali sam i protiv toga da odustanemo. Svoj životni kredo je često opisivao: 'Ja sam kao sveća, polako se topim, ali osvetljavam put drugima'. To je ustvari bio Adem Demaći", naglašava Mihajlović.
Poštovanje Albanaca stekao je i zbog činjenice da je sve vreme bombardovanja proveo u Prištini. Neposredno po završetku sukoba za nedeljenik Vreme rekao je: "Uveren sam da se tragedija mogla izbeći da su umesto preko posrednika u Rambujeu, Srbi i Albanci pregovarali direktno".
Коментари