Srbija izvozi živu jagnjad, a ne meso – zašto ne koristimo priliku da zaradimo više
Raste interesovanje za jagnjad iz Srbije od početka godine. U prethodnom periodu ove životinje prodavali smo Izraelu, Libiji, Alžiru, Severnoj Makedoniji. Stručnjaci kažu da bi bilo mnogo bolje kada bismo umesto živih jagnjadi izvozili jagnjeće meso, jer je to proizvod sa dodatom vrednošću. Zbog toga, ali i visokih troškova transporta, stočari iz Vojvodine ponovo su pokrenuli inicijativu da se pronađe rešenje za oživljavanje klanice "Jugokop" u Bujanovcu, koja je u stečaju od 2010. godine.
Tržišta Bliskog istoka i Severne Afrike veoma su zainteresovana za jagnjad iz Srbije.
"U Izrael je tokom 2026. godine izvezeno 10.904 jagnjadi, u Alžir 3.780, a u Libiju 5.869. Izvoz je redovno nastavljen i u zemlje CEFTA. Podaci ukazuju na mogućnosti plasmana živih jagnjadi na različita tržišta i značaj kontinuiranog rada na pronalaženju novih kupaca", navode u Ministarstvu poljoprivrede.
Dodaju, takođe, da cena zavisi od telesne mase i kvaliteta grla, regiona, načina otkupa, obima isporuke, uslova ugovorenog izvoza i kreće se između 400 i 500 dinara za kilogram
Postavlja se, međutim, pitanje zašto Srbija ne pokuša da tamošnjim kupcima ponudi i proda jagnjeće meso.
"Nemamo zasad nijednu specijalizovanu klanicu za sitne preživare, odnosno ovce, jagnjad, koze i jariće, što nam je potrebno. Nisam zadovoljan kada gledam snimke izvoza živih životinja. To je sirovina", kaže prof. dr Cvijan Mekić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.
Opravdanost ulaganja u obnovu klanice
Na jugu zemlje, u Bujanovcu, nekada je radila klanica "Jugokop", koja je uspešno izvozila juneće i jagnjeće meso. Za samo tri meseca, april, maj i jun, u njoj se klalo oko 150.000 jagnjadi.
"Klanica je u stečaju i u ovom trenutku nije sigurno ima li perspektivu. Da bi se ponovo pokrenula, potrebni su građevinski radovi i da se instalira linija klanja za goveda i ovce. Njen kapacitet je bio 75 junadi i 5.000 ovaca na dnevnom nivou, a raspolagala je hladnjačom kapaciteta 110 vagona", objašnjava Nenad Budimović, sekretar Udruženja za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda PKS.
Ukazuje i da bi oživljavanje klanice bilo bi od velikog značaja za Srbiju i za region Preševa i Bujanovca, ističući da je na terenu oko 2.500 junadi i oko 20.000 ovaca
Ideja o obnovi bila je pokrenuta 2019. godine, kada je i urađena studija izvodljivosti.
"Tada je, po proceni stručnjaka, za kompletne radove bilo potrebno oko 700.000 evra za obnovu. Danas procenjujemo da je visina sredstava koja bi trebalo uložiti u radove sa postrojenjem za prečišćavanje vode, oko dva miliona evra", kaže Miodrag Milković, direktor Veterinarske stanice Bujanovac.
Budimović, takođe, navodi da je 2019. bilo je interesovanja iz Nemačke za klanicu ali, kaže, ništa nije realizovano.
Stočari gube subvencije
Klanica bi, prema proceni, za početak uposlila najmanje 50 ljudi. Istovremeno bi se smanjili gubici koje trpe stočari jer ne predaju životinje klanicama.
Direktor Veterinarske stanice Bujanovac Miodrag Milković objašnjava da svake godine na teritoriji Bujanovca i Preševa ima oko 3.000 muške teladi koja se tove, te da stočari nemaju pravo na 22.000 dinara za subvenciju koju bi dobili da predaju grla klanici.
"Takođe, imamo i oko 25.000 jagnjadi i tu se gubi po istom osnovu 3.000 dinara po jagnjetu. Jedan kamen sada da se stavi za restauraciju klanice, samo u ovom kraju stočni fond bi se povećao najmanje za 30 odsto. To je siguran plasman, siguran finansijski efekat. Ovako imamo veliki rizik sa nakupcima koji nekada plate, a nekada ne", navodi Milković i dodaje da bi se ulaganja u klanicu otplatila za tri godine, i to samo kroz naplatu PDV-a.
Postojanje klanice u Srbiji smanjilo bi troškove izvoza
Pre nekoliko godina postojala je ideja da se u okolini Kragujevca napravi referentna klanica za ovčarstvo, ali taj projekat nikada nije zaživeo. Analiza troškova prodaje jagnjadi pokazuje da se za kamionski prevoz od Sente do Bara plaća 2.900 evra, a avionski prevoz od Beograda do Izraela ili Egipta najmanje 200 evra po jagnjetu.
"Vojvođani su pokrenuli inicijativu da klanica u Bujanovcu postane referentna klanica za jagnjad za Srbiju. Ona se nalazi na 200 metara od auto-puta, na 800 km od Istanbula, 700 km od Atine, a imamo i kvalifikovanu radnu snagu", dodaje Milković.
Ulaganja u poljoprivredu bez očekivanih efekata
Profesor Mekić kaže da se seća situacije kada je kovid blokirao izvoz živih životinja.
"Preko prijatelja iz Severne Makedonije uspostavio sam saradnju sa klanicom koja je sertifikovana za izvoz u EU u Kavadarcima. Tada smo izvezli 200.000 jagnjadi za Severnu Makedoniju. Zaklali su ih, obradili i poslali na probirljivo tržište EU. Zašto ne bismo mogli to da radimo – poslili bismo stručnjake na liniji klanice, transportne organizacije, proizvođače ambalaže, sertifikacione kuće", navodi Mekić.
Iako se stalno ističe potreba da Srbija počne da izvozi proizvode više faze prerade, jer bi se tako više zaradilo, čini se da se na tome ne radi baš mnogo.
"Nikako da se sredstva usmere u pravom smeru. Daju se ogromne pare za poljoprivredu, ali one ne završavaju onako kako bi trebalo da završe", kaže profesor Mekić.
Zemlje koje kupuju životinje nisu nužno zainteresovane za prerađeno meso
Tražnja za živim životinjama ne podrazumeva automatski i jednaku tražnju za mesom, navode u resornom Ministarstvu.
"Pojedina tržišta imaju posebne zahteve u pogledu načina nabavke, veterinarsko-sanitarnih uslova i pripreme proizvoda. Zbog toga je pre ulaganja u nove ili obnovljene prerađivačke kapacitete, neophodno utvrditi zainteresovanost kupaca za jagnjeće meso, uslove njegovog izvoza i ekonomsku opravdanost takvog poslovanja", dalje objašnjavaju.
Izvoz jagnjećeg mesa umesto živih životinja, dodaju, zaista predstavlja jedan od mogućih pravaca razvoja domaće stočarske i prerađivačke industrije.
"Klanje i prerada u zemlji mogu doprineti stvaranju veće dodate vrednosti, otvaranju novih radnih mesta i zadržavanju većeg dela prihoda u domaćoj privredi. Međutim, isplativost takvog modela zavisi od tržišnih uslova, troškova klanja i prerade, zahteva zemalja uvoznica, troškova transporta i mogućnosti ugovaranja stabilnog plasmana", kažu u Ministarstvu.
Preduslovi za obnovu prerađivačkih kapaciteta
Usaglašeni su tokom februara ove godine veterinarski sertifikati za izvoz goveđeg i ovčijeg mesa u Tunis.
"To predstavlja korak u otvaranju dodatnih mogućnosti za plasman domaćih proizvoda na inostrana tržišta. Ipak, uslovi izvoza utvrđuju se za svaku zemlju i kategoriju proizvoda posebno, te se postojanje mogućnosti izvoza na jedno tržište ne može automatski preneti na druga tržišta", navode u Ministarstvu.
Obnova klanice u Bujanovcu mogla bi, objašnjavaju, da ima značajnu ulogu u unapređenju stočarstva u sredinama u kojima postoje uslovi za razvoj ovčarstva i uzgoj jagnjadi.
"Međutim, realizacija ovakvih projekata pre svega zavisi od zainteresovanosti potencijalnih investitora, njihove spremnosti za ulaganje i procene ekonomske opravdanosti investicije", kažu u resornom Ministarstvu.
Prema podacima PKS-a, izvoz jagnjećeg mesa za prvih osam meseci ove godine je simboličan – tek 62 tone, ukupne vrednosti 342.000 evra.