четвртак, 08.06.2023, 14:45 -> 13:14
Извор: РТС
Аутор: Зорица Синадиновић
Kukuruz na zalihama zaražen aflatoksinom, ali problema sa mlekom ne bi trebalo da bude
Suša je prošle godine desetkovala rod kukuruza, pa, srećom, zaliha nema mnogo. Zrno koje je uskladišteno ima problema sa toksinima, pre svega, sa aflatoksinom. Zbog toga ne čudi što se ova žitarica gotovo i ne izvozi, budući da kupci ne žele da uzmu zaražen kukuruz. Srbija se i dalje seća afere od pre 10 godina, kada su u domaćem mleku vrednosti aflatoksina bile daleko veće od tada dozvoljenih i u našoj zemlji i u EU. Problem je rešen tako što je granica za aflatoksin u mleku povećana 10 puta. Iako je u međuvremenu prepolovljena, ona je i danas kod nas petostruko veća nego u zemljama EU, pa čak i kod nekih naših komšija. Uprkos postojanju toksina u kukuruzu, stručnjaci veruju da se problem iz 2013. godine neće ponoviti jer smo, kažu, tada ipak nešto naučili.
Loš rod 2022, ali i loš kvalitet kukuruza drastično su smanjili izvoz ove žitarice iz Srbije.
„Izvoz kukuruza u tržišnoj godini koja je počela septembra prošle, a završiće se na kraju septembra ove godine je više nego simboličan, imajući u vidu da smo do sada izvezli svega 378.776 tona. Ukoliko se nastavi ovim tempom, a ne vidim da će moći nekim drugim, upravo zbog problema sa toksinima, to će biti najmanji izvoz koji smo imali u poslednjih 10 godina“, kaže Sunčica Savović iz Udruženja „Žita Srbije“.
Nov rod kukuruza trebalo bi da stigne za nešto više od tri meseca. Pitanje je kolike će tada biti zalihe starog roda.
„Imajući u vidu izuzetne probleme sa kvalitetom uskladištenog kukuruza, ne vidim da će izlaziti možda više od nekih 60.000 tona mesečno. I to je vrlo upitno, jer mi u ovom trenutku nemamo pouzdanu informaciju šta je od kukuruza na lageru kod skladištara i proizvođača upotrebljivo, a šta ne“, objašnjava naša sagovornica.
„Što se toksina tiče, treba imati u vidu da i vrednost toksina u uskladištenoj robi raste, tako da je pitanje koliko će ono što bude dočekalo kraj godine biti upotrebljivo. Kada sumiramo sve ovo, za kukuruz svakako bi bilo veliko iznenađenje ako izvoz uopšte stigne do 650.000 tona, što bi krajnje zalihe ostavilo na 280.000 tona. Ipak, mislim da će gubici biti veći jer kukuruz nije upotrebljiv“, kaže Savovićeva.
Aflatoksin oterao kupce kukuruza
Stručnjaci naglašavaju da kupci iz inostranstva i te kako prate situaciju ne samo na tržištu Srbije, već u čitavom svetu. I da dobro znaju čiji je kukuruz kvalitetan, a čiji nije.
„Prošlogodišnji rod definitivno ima povećan aflatoksin i to je činjenica. Mi ćemo ovu godinu zapamtiti kao jednu od najlošijih godina što se tiče izvoznog rezultata za kukuruz. Dve trećine ekonomske godine su prošle, a mi nismo izvezli ni 400.000 tona. Pre dve-tri godine imali smo 3,2 miliona tona izvoza. Pre toga smo isto imali 3,1 milion tona izvoza, što su rezultati koji su nas svrstavali među 10 najvećih izvoznika kukuruza. Ove godine to ne možemo. Ne samo zato što je loše rodio, već i zato što je lošeg kvaliteta“, objašnjava Žarko Galetin, agroekonomski analitičar.
„To su vrlo zahtevna tržišta, pogotovo kada smo izvozili na Konstancu. Tamo nema šale. Tamo neće doći kupac i reći uzimamo loš kukuruz, pa ćemo ga staviti i pomešati sa zdravim ili tretirati zeolitom. Oni traže robu koja je apsoluno besprekornog kvaliteta, tako da ćemo i ove godine imati jedan od najlošijih izvoznih rezultata i u količinskom i u finansijskom smislu, jer je cena kukuruza pala“, dodaje naš sagovornik.
Domaća stoka pojela domaći kukuruz
Gotovo sav kukuruz koji je u prethodnom periodu potrošen na domaćem tržištu je i proizveden u Srbiji.
„Naša stoka je hranjena tim kukuruzom. Ove godine od vani kukuruz nije uvožen na veliko. Ono što je uvezeno je, sa izuzetkom nekoliko kamiona, gotovo u potpunosti semenski kukuruz. Na domaćem tržištu potrošeno je 4.165.000 tona i to je, kažem, isključivo iz domaće proizvodnje, takve kakva je bila. Sigurno su amplitude u vrednostima aflatoksina bile velike“, kaže Savovićeva.
„Jedina sreća je što nemamo velike količine na zalihama, budući da je zbog izuzetno sušne godine i rod bio mali. Takođe, na zalihama smo od prethodne godine imali oko 400.000 tona. Ne postoji način i kanal da utvrdimo šta je bilo bolje, šta je bilo lošije i gde je šta završilo. Nesumnjivo je da je ono što je najneupotrebljivije trenutno na lageru“, dodaje naša sagovornica.
Fizički razdvojiti zaražen od zdravog kukuruza
Budući da je kukuruz u silosima zaražen, pre prijema novog roda žitarica skladišta je potrebno dobro pripremiti.
„Silose i skladišne prostore je neophodno dezinfikovati, inače se može zaraziti i nov rod kukuruza ili bilo koja žitarica koja bude uskladištena u tim silosima. Jako je teško spasiti novi rod, ako mere pripreme skladišta ne budu sprovedene. Takođe, nužno je i da kukuruz koji je zaražen i neupotrebljiv bude fizički odvojen, ukoliko vlasnik robe ima potrebu da ga iz nekog razloga zadrži“, navodi Savović.
„Evidentno je da taj kukuruz ne može da se izveze. Nije problem bio samo kod nas, već i u rumunskom delu Banata, zbog suše i u jednom delu Rumunije. Svi smo u istom problemu. Naši ino kupci znaju da mi imamo taj problem i zahtevaju strože kontrole za aflatoksin kako bi se zaštitili. Poznato je da je teško garantovati za ishod analiza prilikom izvoza, jer kada naša roba stigne na barži i kamionu kod krajnjeg kupca, pitanje je na kojem mestu će tamo sonde biti zabodene i da li će vrednost aflatoksina u uzorku biti veća ili manja, što se retko dešava“, objašnjava naša sagovornica.
U zatvorenom prostoru zaražen rod brže gubi kvalitet.
„Mi smo do pre 10-15 godina imali berbu kukuruza. A to podrazumeva da se on bere u klipu i da se čuva u čardacima, kotarkama na promaji. Tako čak i zaražen kukurz nije toliko sklon širenju bolesti kao kukuruz koji se žanje“, kaže Galetin.
„Danas mi imamo žetvu kukuruza. U polja se ulazi kombajnom i zrno se odmah odvaja od klipa. I onda imate masu u rinfuznom stanju koja je mnogo podložnija širenju zaraze. Nažalost, nemoguće je čuvati rod u čardacima i oni će za 10 godina postati egzotika, relikt prošlosti... Zato je jako bitno da se skladišta dobro pripreme, da se koliko je moguće razdvoje zaražen kukuruz od zdravog“, objašnjava naš sagovornik.
Stručnjaci upozoravaju da stari i novi rod nikako ne bi trebalo mešati.
„Da li će se kukuruz mešati, ako govorimo o praksi, nažalost, to zavisi od lične odgovornosti vlasnika robe. Najbezbednije za zdravlje je da se sve što budu gubici spali, da to ne ostane u skladištima i da se ne meša sa novim rodom. Ministarstvo je količine koje je otkupilo 2013. godine kao pomoć delilo uz adekvatne količine zeolita", kaže Savovićeva.
Kakvog je kvaliteta mleko koje pijemo?
Budući da je kukuruz zaražen postavlja se pitanje da li ponovo treba da strahujemo da će nivo aflatoksina biti povećan u mleku i proizvodima od mleka.
„Realan problem postoji, ali mislim da nije na nivou rizika kao što je to bilo 2013. godine. Malo smo nešto i naučili tada. Svakako bi bilo bolje da nema aflatoksina, ali, činjenica je da ga ima. Verovatno su sada svi bolje pripremljeni. Lično mislim da nema razloga da unapred strahujemo od aflatoksina u mleku. Videćemo kakva će biti ova godina“, kaže Galetin.
I mlekare potvrđuju da se sirovine strogo kontrolišu.
„Kompanija poštuje sve standarde i procese prilikom prikupljanja, prijema i prerade sirovog mleka u proizvodnom procesu. Adekvatne mere prevencije, aktivna saradnja sa proizvođačima mleka i striktno poštovanje standarda zdravstvene bezbednosti su neizostavni deo ovih procesa, o čemu govori i podatak da sve mleko na ulazu u pogone odgovara pravilniku koji propisuje Republika Srbija”, kažu u kompaniji Mlekoprodukt.
Celokupna količina mleka koje se otkupi, navode, podleže svakodnevnim kontrolama.
“Svi dobijeni rezultati pokazuju da mleko ima standardni kvalitet i odgovara normama koje propisuju manje od 0,25 μg po litri. U slučaju da se dozvoljeni nivo aflatoksina prekorači, proizvođač čije je mleko kontaminirano se isključuje iz otkupa. Kvalitet njegovog mleka se nadalje prati sve dok uzorci ne dostignu kvalitet propisan pravilnicima”, dodaju u ovoj kompaniji.
“U partnerskom odnosu sa proizvođačima preduzimamo preventivne mere na suzbijanju pojave aflatoksina u mleku. Primena apsorbenata u ishrani stoke radi smanjenja nivoa aflatoksina u mleku je jedna od uspešnih akcija, a primenjuje se i edukacija proizvodača o pravilnom skladištenju hrane za stoku”, kažu u Mlekoproduktu.
Da li, kako i na koji način država kontroliše i uskladišteni kukuruz i kvalitet mleka od resornog ministarstva nismo dobili odgovor.
Činjenica je da je nivo aflatoksina koji je dozvoljen u mleku kod nas pet puta veći nego u zemljama EU, pa čak i u nekima iz okruženja. Da li će i kada biti smanjen sa 0,25 na 0,05, što je evropski standard i dalje nije poznato, iako je to do sada više puta najavljivano, pa odlagano. U saopštenju koje je izdalo resorno ministarstvo krajem prošle godine navedeno je da će važeća granica biti na snazi do 30. novembra 2023.
Aflatoksin je kancerogena materija. Proizvod je razvoja plesni koja se javlja u sušnim godinama. Najčešće se može naći u kukuruzu, susamu, kikirikiju, pamuku, pirinču, pistaćima, semenkama bundeve, bademu, lešniku, suncokretu, soji, sušenom voću, začinima, mleku i mlečnim proizvodima i mesu. U mleko stiže preko kukuruza koji je deo stočne hrane.
Ovog proleća kukuruz je u Srbiji posejan na nešto manjim površinama nego prethodnih godina, ali i dalje zauzima oko milion hektara. Iako je prerano bilo šta prognozirati, stručnjaci kažu da bi mogao da se očekuje solidan rod, budući da je u prethodnom periodu palo dosta kiše i da je zemlja natopljena.
Коментари