Читај ми!

Spasovdanska litija sa Pojasom Presvete Bogorodice na čelu; patrijarh Porfirije: Korak žive vere, nade i ljubavi

Litija koju su predvodili patrijarh srpski Porfirije i iguman manastira Vatopeda Jefrem, sa Pojasom Presvete Bogorodice, kretala se od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save gde je služen moleban. Građani su mogli da celivaju Pojas, a u manastiru Vatopedu, u kojem se Pojas čuva, pripremljeno je i 300.000 traka osveštanih na Pojasu koje su se delile vernicima.

Patrijarh srpski Porfirije predvodio je od 19 časova litiju u Beogradu povodom obeležavanja gradske slave, a ovogodišnje obeležavanje praznika Vaskrsenja Isusa Hrista – Spasovdana uveličalo je pronošenje Pojasa Presvete Bogorodice koji je stigao u Srbiju sa Svete Gore.

Časni krst nosio je Andrej Drobnjaković koji je kao učenik Matematičke gimnazije osvojio brojne medalje na olimpijadama znanja, a vernicima je na kraju litije i bogosluženja u Hramu Svetog Save podeljeno 300.000 tračica koje su osveštane na Pojasu Presvete Bogorodice u manastiru Vatopedu.

Litije se kretala od Hrama Vaznesenja Gospodnjeg Ulicom kneza Miloša, a nakon toga i Ulicom kralja Milana, zatim obilazno s desne strane kružnog toka Slavija, pa dalje Bulevarom oslobođenja do Svetosavskog platoa kod Karađorđevog parka, kada je dijagonalnom linijom produžila pravo u Hram Svetoga Save na glavni zapadni ulaz.

Na raskrsnici ulica kneza Miloša i kralja Milana postavljen je baldahin, odnosno "nebo", pod koje je njegova svetost lično donela časni Pojas Presvete Bogorodice.

"Nebo" su nosili gardisti, a u litiji pored đakona, sveštenika i drugih crkvenih lica učestvovali su u ešalonima i vojni kadeti, učenici vojne gimnazije, kulturno-umetnička društva, policijski orkestar, visoke zvanice i vernici.

U Hram Svetog Save patrijarh Porfirije uneo je Pojas koji vernici mogu da celivaju do 29. maja. 

Praznik Vaznesenja Gospodnjeg

Spasovdan se praznuje uvek u četvrtak, 40 dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova.

U narodu je praznik Vaznesenja Gospodnjeg poznatiji kao Spasovdan, a koliki mu je značaj oduvek narod davao vidi se po tome što je najveći istorijsko-pravni dokument srpske srednjovekovne države, čuveni Dušanov zakonik, obnarodovan na Spasovdan 1349, a dopunjen takođe na Spasovdan 1354. godine.

Osim kao stočarski i ratarski praznik, slavi se i kao krsna slava ali i zavetina za čitavo selo.

Ne rade se danas teški poslovi, u znak poštovanja prema velikom prazniku koji, prema verovanju, može da spasi kuću od nevolje, a decu od bolesti.  

Od kada je despot Stefan Lazarević 1403. godine ustoličio Beograd kao prestonicu, u čast obnove i napretka, Grad je kao svoju krsnu slavu uzeo Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan.

Ova slava simbolično ukazuje na stalno uzdizanje – vaznesenje grada iz pepela i neuništivu nadu i veru u budućnost izražavajući duševnu i moralnu snagu naroda prekaljenog u slavnoj prošlosti.

Današnju formu postojećeg slavskog obreda uobličio je 1862. godine mitropolit beogradski Mihailo Jovanović, tada i poglavar Crkve Kneževine Srbije, na čiji je predlog, upućen knezu Mihailu Obrenoviću, 1863. godine i sagrađena Vaznesenjska crkva.

Ova crkva uspela je da sačuva originalni barjak Uprave grada.

Običaji na Spasovdan

Prema narodnim verovanjima, ovo je najsrećniji dan u godini za započinjanje novih poslova i dan kad se "razbijao maler". Iako je Spasovdan u crkvenom kalendaru upisan crvenim slovom, naši stari su verovali da bi na praznik trebalo započeti posao koji vam ranije nije polazio za rukom da bi se "sreća okrenula".

Naši stari verovali su da bi na Spasovdan trebalo ustati rano – tako se dočekivao dan spasenja roda ljudskog.

Posle uobičajenih jutarnjih molitvi, svako od ukućana trebalo je da napravi makar po jedan krstić od leskovih grančica koji bi namenio za čuvanje kuće, obora sa stokom, njive, dvorišta, svuda gde je bila potrebna zaštita od zlih sila.

Verovalo se da krstić napravljen od grančica leske u ranu zoru na Spasovdan donosi sreću svakome ko ga napravi i štiti ga od loših energija u narednih godinu dana. Leskove grančice nisu birane slučajno.

Naime, naši preci su verovali da ovo drvo ima čudotvorne moći i da može da ispuni želje, otera đavole i prizove sreću i blagostanje.

Jagode su, prema običaju, bile prva namirnica koja se iznosila na trpezu za Spasovdan. Verovalo se da ovo sočno i slatko voće simbolizuje sreću i berićet tokom cele godine, pa se zato prvo i jelo. Potom se iznosi spasovdanska cicvara, jelo na bazi mleka, sira, kajmaka i kukuruznog brašna.

 

уторак, 07. јул 2026.

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом