Izlaz iz kruga nasilja – kako zaposlenje može da promeni sudbinu žrtava
Ekonomska zavisnost jedan je od najvažnijih razloga zašto žrtve ne mogu da se izbave iz porodičnog nasilja. Kako bi im se pomoglo, pre šest godina Drugo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu pokrenulo je, uz podršku Autonomnog ženskog centra, model posredovanja u zapošljavanju žrtava porodičnog nasilja u Beogradu.
Čak i kada je očigledno da trpe nasilje u porodici, mnoge žrtve ćute, ne traže pomoć i prikrivaju nasilnika iz straha za sebe i decu. Problem je veći kada su bez posla, imovine i finansijski zavise od njega.
"Dešavalo mi se čak, recimo, da vidim masnicu na oku kod žene koja negira bilo kakvo nasilje, pa onda otvorim malo razgovor i u nekom momentu ona nešto kaže", navodi Marina Mladenov iz Centra za socijalni rad na Opštini Čukarica.
Kada čuju za loša iskustva žena koje su prijavile porodično nasilje, žrtve se još više povlače, dok je nasilnik ohrabren.
"Kod nekih postoji nepoverenje u institucije, bilo da su one lično imale ili su negde videle u medijima neke slučajeve i onda se plaše šta ako i ja tako, posebno što ih nasilnici zastrašuju tim novinskim člancima, evo vidiš ovu nisu spasili, kada se femicid desi, i onda im prete ti ćeš završiti kao one i onda njih to dodatno zatvara", kaže Anja Zečević, socijalna radnica.
Svaki pojedinac u sistemu mora biti svestan da svojim radom utiče na ljudske sudbine i da treba da bude podrška, a ne prepreka žrtvi koja pokušava da sebe i decu izbavi iz kruga nasilja.
"Treba da rešimo, na primer, prvo fizičku bezbednost, često nam to budu korisnici sigurne kuće, treba da rešimo pitanje zdravstvene zaštite, bezbednosti i školovanja dece, uključivanja u vrtić, psihološke podrške žena i tek onda u nekom momentu dođe i do zapošljavanja", kaže Marina Mladenov iz Centra za socijalni rad na Opštini Čukarica.
Važnost zaposlenja i ekonomska sigurnost
Pitanje zapošljavanja trebalo bi da bude jedan od prioriteta za nadležne koji prave plan podrške žrtvama, međutim retko se na tome radi.
Tu mogućnost iz Zakona o sprečavanju nasilja u porodici uočila je tužiteljka Milica Ljubičić i podstakla tužilaštva, nacionalnu službu za zapošljavanje, centre za socijalni rad da razmenjuju informacije i da pomognu — zahvaljujući tome, u Beogradu je u proteklih šest godina zaposleno nekoliko stotina žrtava.
"Konkretno za Drugo osnovno javno tužilaštvo prošle godine su bile 52 žrtve, a zaposlilo se 35, to je više od polovine. Meni je drago što se ovo primenjuje u čitavom Gradu Beogradu, ali mislim da smo mi do te mere razradili ovaj vid podrške, u tom smislu su izrađene i smernice o zapošljavanju koje su na sajtu Pravosudne akademije. Ja bih volela da se ovo proširi na čitavu teritoriju Republike Srbije", kaže Milica Ljubičić, javni tužilac u Drugom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu.
Podrška i motivacija
Čak je i visoko obrazovanim ženama potrebna podrška da se snađu na tržištu rada posle višegodišnjeg nasilja, mnogima i dokvalifikacija ili prekvalifikacija, a praksa beleži i one koje su se osnažile i postale uspešne preduzetnice.
"Lutala je, nije znala šta bi mogla da radi, i onda smo u razgovoru saznali da ona ima u okviru kuće jedan prostor, da je njen hobi recimo da radi masaže, manikir, i mi smo predložili da se uključi u program samozapošljavanja, završila je obuku za put uspešnog preduzetništva, konkurisala je i dobila sredstva, fina inicijalna sredstva sa kojima može da počne da radi“, kaže Marina Anđelić Teofilović iz Nacionalne službe za zapošljavanje, filijala Grocka.
"Mora i svest u društvu da se podigne, sad je medijski propraćeno, negde i privreda da se uključi da se shvati važnost zaposlenja i ekonomske sigurnosti žrtava" kaže Gordana Ilić iz Centra za socijalni rad na Opštini Grocka.
Model po kome institucije udruženo rade na zapošljavanju žrtava porodičnog nasilja u Beogradu od početka podržava Autonomni ženski centar, koji je razvio i sistem vođenja precizne evidencije njihovog zapošljavanja.
"Naše korisnice koje nam se javljaju za podršku, upućujemo na ovaj program i pravimo neki deo posredovanja između žrtava i institucija kako bismo ih osnažili, podržali i motivisali da ne odustanu od zaposlenja", kaže Jovana Markulić iz Autonomnog ženskog centra.
Da bi žrtve ostvarile podršku kroz ovaj model zapošljavanja, potrebno je da dokažu status žrtve. Pošto se na sudsku presudu često čeka godinama, tužiteljka ističe da dovoljan dokaz može biti potvrda koju izdaje tužilac.
Коментари