Pravosnažno odbijena rehabilitacija Milana Nedića

Apelacioni sud pravosnažno je odbio rehabilitaciju srpskog premijera za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu Milana Nedića.

Apelacioni sud je potvrdio odluku Višeg suda u Beogradu od 11. jula 2018. godine, kada je odbijen zahtev za rehabilitaciju Milana Nedića.

Zadatak prvostepenog suda je bio da utvrdi da li je lice čija se rehabilitacija traži, usled političkih ili ideoloških razloga bilo lišeno slobode, a potom da li je iz tih razloga lišeno i drugih prava, te da li su se stekli uslovi za utvrđenje ništavosti sudskih ili administrativnih odluka, a čija ništavost je posledica rehabilitacije lica.

"Odatle je prvostepeni sud sledeći ovaj zadatak samo na osnovu do sada istorijski nepobijenih činjenica zaključio da se nisu stekli uslovi za rehabilitaciju Milana Nedića, predsednika vlade koju je postavio okupator Srbije nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i njenog raspada koje je usledilo usled neprijateljskog napada Nemačke oružanom silom, a u međunarodnim okvirima priznatu vladu okupator je nagnao u izgnanstvo zajedno sa vladajućim monarhom", navedeno je na sajtu suda.

Ističe se da je lice čija se rehabilitacija traži od strane okupatora postavljena za predsednika Vlade koja je za vreme manadata pomagala okupatoru, ne samo u eksploataciji dobara države i radne snage, već u progonu svih onih građana Srbije koji se nisu svrstavali na stranu okupatora ili nisu delili njegova politička ili ideološka ubeđenja ili se nisu pridržavali okupacionih propisa, a o čemu svedoči niz dokumenata. Lišen je slobode od strane Treće američke armije, te ne može biti govora da je lišenje slobode Milana Nedića izvršeno iz političkih ili ideoloških razloga.

Takođe, izvedeno saslušanje Milana Nedića nakon njegove internacije jugoslovenskim vlastima, sve do izvršenog samoubistva se ne može smatrati da je učinjeno iz političkih ili ideoloških razloga, imajući u vidu da je cilj ovog saslušanja bio da mu se omogući odbrana radi utvrđivanja njegove nevinosti ili krivica za zločine koji su mu bili stavljeni na teret u vezi sa obavljanjem funkcije predsednika Vlade.

Činjenica da je delu stanovništva pomagao u ratnim uslovima i mnoge spasao od smrti ne može biti jedina, dovoljna i presudna za drugačije presuđenje imajući u vidu ostale aktivnosti Milana Nedića tokom trajanja mandata predsednika vlade koju je postavio okupator, i tokom vršenja funkcije ministra unutrašnjih poslova, što je pravilno zaključio prvostepeni sud kada je odbio zahtev za njegovu rehabilitaciju.

O konfiskaciji imovine

Kada je u pitanju rešenje o konfiskaciji imovine, Apelacioni sud nalazi da su neosnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud, ukoliko je smatrao da je to rešenje deklaratornog karaktera, trebalo da utvrdi da je Milan Nedić lišen imovine bez sudske ili administrativne odluke, imajući u vidu da je navedeno rešenje doneto u skladu sa Zakonom o konfiskaciji i Uredbom o Vojnim sudovima i ustrojstvu i nadležnosti Vojnih sudova, a da je utvrđenje ništavosti rešenja kojim je imovina oduzeta, posledica u slučaju osnovanosti zahteva za rehabilitaciju, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj.

Apelaconi sud, takođe, nalazi da su žalbeni navodi da se državna Komisija za utvrđenje zaločina okupatora i njihovih pomagača nije pozivala u svojim odlukama ni na jedan propis bez uticaja na drugačiju odluku suda, imajući u vidu da navedena komisija nije organ koji je donosio odluke u krivičnoj ili drugoj odgovornosti, već je imala zadatak da pribavi dokaze na okolnost delovanja određenih lica što je bio preduslov za sprovođenje krivičnog postupka, odnosno odluke komisije su organima tužilaštva služile kao osnov za otvaranje istrage i nisu prejudicirale odluku, te zadatak prvostepenog suda u postupku rehabilitacije nije ocena pravilnosti i zakonitosti donetih odluka koje se odnose na lice čija se rehabilitacija traži.

Šta je utvrđeno tokom postupka 

U toku postupka je, između ostalog, utvrđeno da je Milan Nedić rođen u Grockoj, da je bio oženjen i da je imao petoro dece. Sin je sa suprugom i ćerkom poginuo na železničkoj stanici u Smederevu 1941. godine. Vojnu službu je obavljao učestvujući u srpsko-turskom ratu 1912. godine, srpsko-bugarskom ratu 1913. i Prvom svetskom ratu.

U martu 1935. godine imenovan je u Vojni savet. Pred samo izbijanje rata ulazi kao ministar u vladu Cvetković–Maček. Nakon kapitulacije general Milan Nedić nije sproveden u zarobljeništvo već je bio u kućnom pritvoru u Beogradu.

U drugoj polovini avgusta 1941. godine, Nedić je prihvatio ponudu da stane na čelo Vlade Srbije. Zadaci srpske vlade su detaljno obrazloženi prilikom postavljenja Milana Nedića za predsednika Vlade od strane okupatora. Nemci su se odlučili za generala Milana Nedića jer su agenti Gestapoa pronašli "originalni memorandum" koji je 1. novembra 1940. godine Nedić uputio knezu Pavlu zastupajući opravdanost prijateljstva i saradnju sa Nemačkom.

U toku svog rada, Milan Nedić, kao predsednik Vlade, a od 1943. godine i kao ministar unutrašnjih poslova i predsednik Vlade, istovremeno je donosio brojne uredbe, naredbe i proglase čiji je cilj bio podrška okupatorskom režimu, sprečavanje i kažnjavanje svih onih koji su ustali u borbu protiv okupacionih vlasti.

Držao je govore u kojima je veličao Nemačku, Hitlera, tražeći za Srbiju mesto u novom poretku sa Hitlerom na čelu, pozivao stanovništvo na poslušnost okupatoru, na odustanak od svake borbe protiv okupatora

Čvrsto je bio opredeljen za borbu protiv komunista i svih onih koji nisu bili njegove pristalice, bilo da se radi o pripadnicima Narodnooslobodilačkog pokreta ili zagovornicima neke druge ideologije sa kojom se on nije slagao, smatrajući ih svojim protivnicima.

Sarađivao je sa okupatorom na svim poljima svog rada. Za vreme njegovog rada, od strane okupatora je dolazilo do masovnog streljanja civilnog stanovništva i povećanja ekonomske eksploatacije Srbije.

Odlazak iz Beograda i hapšenje u Kicbilu

General Milan Nedić je bio predsednik Vlade do 4. oktobra 1944. godine, kada je dobrovoljno napustio Beograd u pratnji šefa državne bezbednosti i predstavnika Nemaca koji su mu dali pratnju i borbeno vozilo kao obezbeđenje.

Prvo je boravio u Beču, a potom sa delom Vlade se preselio u tadašnju Nemačku, Kicbil – Tirol. U Kicbilu je održao nekoliko sednica svoje vlade nadajući se da će Srbija još uvek pronaći mesto u okviru Nemačke.

Kretao se slobodno sve do dolaska Treće američke armije, koja je hotel u kome je živeo izabrala za svoj boravak.

Milana Nedića je uhapsila Treća američka armija 6. jula 1945. godine u Kicbilu, a interniran je za Srbiju 5. januara 1946. godine.

Kraljevska vlada u izbeglištvu u Londonu, u decembru 1941. godine, lišila ga je čina generala i proglasila ga saradnikom okupatora, saveznici su ga okvalifikovali kao saradnika okupatora i izručili jugoslovenskim vlastima.

Nedićevo samoubistvo

U odsustvu Milana Nedića, Državna komisija za utvrđenje zločina okupatora i njihovih pomagača ga je proglasila ratnim zločincem. Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača donela je 5. jula 1945. godine odluku za zločin čija je žrtva Leontina Kraus, koja je odvedena na logor u Banjici i o čijoj se sudbini od tada ne zna ništa.

Rešenjem Narodnog sreskog suda za treći rejon grada Beograda od 31. januara 1946. godine Milanu Nediću konfiskovana je i u svojinu Federativne Narodne Republike Jugoslavije preneta pokretna i nepokretna imovina.

Po izručenju jugoslovenskim vlastima protiv Milana Nedića vođen je istražni postupak, na okolnost postupanja i delovanja tj. vršenja funkcije predsednika Vlade u vreme okupacije Srbije. Milan Nedić je preminuo 4. februara 1946. godine izvršivši samoubistvo.

Protiv Milana Nedića nije vođen sudski postupak, te nije doneta ni sudska odluka kojom bi bio osuđen i lišen života, slobode ili nekih drugih prava od 6. aprila 1941. godine do dana stupanja na snagu Zakona o rehabilitaciji.

Број коментара 12

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 23. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво