Srbija ima čemu da se nada, Engleska ne
Srbija jeste izgubila od Engleske, ali je pokazala ono što joj je često do sada nedostajalo. Englezi sa druge strane, ukoliko i u nastavku budu igrali kao večeras, ne mogu da se nadaju tituli.
Nije bilo 6:0. Nije plesao Foden i nije Kejn postigao het-trik. Nisu se Englezi pokazali kao tolike ale, a Sautgejt je još jednom pokazao da nije kadar da vodi ekipu sa tolikim kvalitetom. Jer treba i to umeti.
Bila je Srbija, bez obzira na to što joj je Engleska svojom pasivnošću to dozvolila, rival koji je imao inicijativu tokom većeg dela meča, naročito u drugom poluvremenu.
Najavio je Piksi da će napasti i napao je. Doduše, tek kada je opao početni pritisak Engleza i kada su navijači „gordog albiona“ završili sa pevanjem „Hej Džud“.
Igralo se mahom na polovini jednog od najvećih favorita za osvajanje takmičenja, koji je u završnici morao i da strepi za svoje vođstvo.
Mitrovićeva prilika iz 20. minuta, do koje je dovela velika greška Rajsa u opasnoj zoni, bila je znak za Sautgejta da pozove na potpuno povlačenje.
Ponovo je engleski selektor bez velikog pokrića povukao ekipu nakon postignutog gola i dao razlog engleskim medijima da dodatno naoštre već pripremljena pera i daju sebi oduška prilikom kritike.
Najvredniji tim na turniru izgledao je kao ekipa koja je zalutala na smotru najboljih evropskih selekcija i koja je jedva dočekala poslednji sudijski zvižduk.
Delovali su Belingem, Foden i Kejn mirno, poigravajući se često ispred gola Srbije, kao da su znali da ne mogu da prime gol. Međutim, Pikfordu i odbrambenim igračima, među kojima se sjajnom partijom istakao Guei, nije bilo svejedno.
Razlika u klasi je bila očevidna u situacijama u kojima je Srbiji za izjednačenje nedostajao jedan dobar pas ili nešto precizniji šut. Bili su Englezi uvek za korak brži u odsudnim situacijama, što im je donelo gol i nedirnutu mrežu, ali daleko od toga da mogu biti zadovoljni prikazanim.
Pokazala je Srbija, međutim, želju, borbenost i koncentraciju u odbrani – nešto što joj je nedostajalo u Kataru i u kvalifikacijama. Sa takvim pristupom i nešto boljom realizacijom, druga faza ne deluje toliko daleko, kao što je izgledala pre prvog Orsatovog zvižduka.
Ne bole svi porazi isto, naročito ako ih isprati nekoliko pobeda, a Srbija je večeras pokazala da je kadra da do njih dođe.
Коментари