Širok Dunav, ravan Srem

U zbirci „Srpske pevane pesame Vojvodine stare" svoje su mesto našli „hitovi", koji su i danas nezaobilazan deo repertoara tamburaških bandi, ali i pesme koje predstavljaju deo bogatog nasleđa ovog prostora, no danas se retko čuju

„Aj, volem diku", „Ala smo se sastali bećari", „Gde si, dušo, gde si, 'rano?", „Divan je kićeni Srem", „Dunave, Dunave, tija vodo 'ladna", „Ej, kad sam sinoć pošla iz dućana", „I dođi, lolo", „Jesen stiže, dunjo moja", „Kad te vidim na sokaku", „Na kraj sela čađava mehana", „Oj Jelo, Jelena", „Sojče devojče", „Hajde Kato, hajde, zlato", „Škripi đeram"... samo su neke od ukupno 417 pesama, koje je sabrao i priredio Dejan Tomić, dugogodišnji muzički urednik Radio Novog Sada. U ovoj zbirci, naslovljenoj „Srpske pevane pesame Vojvodine stare" na tragu stihova Veljka Petrovića, svoje su tako mesto našli i „hitovi", koji su i danas nezaobilazan deo repertoara tamburaških bandi, ali i pesme koje predstavljaju deo bogatog nasleđa ovog prostora, no danas se jako retko čuju, nove generacije za njih ni ne znaju a ako su ikada snimljene, to je bilo jako, jako davno. 

Uz svaku pesmu, pored stihova, dat je i notni zapis. U malom broju slučajeva navedeno je nekoliko varijanti, obično dve, jedne iste pesme, dok je najčešće data najbolja verzija, dakako po sudu priređivača. Temelj za zbirku bilo je, inače, prilježno istraživanje, od arhivske građe do fonoteke Radio Novog Sada, a sve sa idejom da ovaj notni album bude dokument i svedočanstvo. Motiv za to može se pronaći i u Tomićevom podsećanju u Pogovoru na novosadski časopis „Javor", koji je 1883. naveo naslove 129 srpskih narodnih pesama - meću kojima čak sedam sa Novim Sadom u naslovu - koje su se pevale krajem XVIII veka, da bi kroz stotinu godina od njih ostala „živa" - tek jedna.
Među priređenim pesmama je, inače, i jedan broj varoših ili (staro)gradskih. Često su to, kako u predgovoru navodi nedavno preminuli književnik dr Miodrag Maticki, zapravo pesme Sterije, Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja, Ćure Jakšića, Jovana Subotića... koje su „kao adespotne tvorevine živele decenijama, mnoge do danas, i koje su prepisivane po stotinama rukopisnih pesmarica, trajući u narodu kao najživlje poetske tvorevine prvog reda". I tako postajući, konstatuje Maticki, deo žive poetske tradicije naroda na prostorima Vojvodine stare, jer su prihvatane kao opšte dobro koje povezuje mnoge narode na ovim prostorima, čiji se melos mešao i prožimao. „Taj suživot naroda na istom prostoru, koji su istovremeno bili okrenuti svojoj matici i snažno se potvrđivali kao dijaspora, čine Vojvodinu staru vrednim izazovom za istraživanja na muzikološkom planu", zaključuje Maticki.
Dejan Tomić, pak, podseća na činjenicu da su i mnogi kompozitori XIX i XX veka stvarali u duhu srpske narodne pesme Vojvodine stare, ili su samo harmonizovali ili aranžirali poznate narodne melodije. Uostalom, u zbirci su zastupljeni i Stevan Stojanović Mokranjac, Kornelije Stanković, Josif Marinković, Isidor Bajić, Tihomir Ostojić, Marko Nešić... Neizmernu ulogu u očuvanju tradicije imala su i polihistori, poput Save Vukosavljeva, pedagoga, kompozitora, aranžera i dirigenta, osnivača Velikog tamburaškog orkestra RNS, zahvaljujući kome je sačuvan veliki broj notnih zapisa, a mnogi su i plod njegovog pera.
Važan deo Tomićeve studije upravo je detaljan registar izvora notografisanih pesama, što je, gotovo po pravilu, „zaboravljano" u do sada objavljivanim pesmaricama, iako je time zapravo prenebregavan silan trud predanih melografa i etnomuzikologa, bez kojeg bi mnoge od tih pesama bile davno zaboravljene. Tu su, takođe, i precizna bibliografija, kao i rečnik manje poznatih reči, bitan pogotovo za mlađe generacije, koje teško da će znati šta je, recimo, varenika, gde je rogalj, te ko su đuvegije a ko frajle. Na kraju, ali ne i najmanje važno, naprotiv, valja navesti da su „Srpske pevane pesme Vojvodine stare" izašle kao zajedničko izdanje dvaju javnih medijskih servisa: Radio-televizije Srbija i Radio-televizije Vojvodine.

Izvor: Dnevnik, 15. avgust 2020.
autor: Miroslav Stajić

 

среда, 16. јул 2025.
24° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом