недеља, 19.10.2025, 14:00 -> 00:04
Snaga fuzije – Michal Urbaniak
Mihal Urbaniak (1943) je poznati poljski džez muzičar koji svira violinu, lirikon i saksofon. Njegova muzika uključuje elemente narodne muzike, ritma i bluza, hip hopa i simfonijske muzike.
Rođen u Varšavi, započeo je svoje muzičko obrazovanje tokom srednje škole u Lođu, a nastavio 1961. u Varšavi u klasi violine Tadeuša Vronskog. Učeći da svira samo alt saksofon, prvo je svirao u diksilend bendu, a kasnije sa Zbignjevom Namislovskim i „Jazz Rockers“, sa kojima je nastupao tokom festivala „Jazz Jamboree“ 1961. godine. Nakon toga, pozvan je da svira sa Andžejem Tšaskovskim i 1962. godine je bio sa njim na turneji po SAD, svirajući na festivalima i u klubovima u Njuportu, San Francisku, Čikagu, Vašingtonu i Njujorku.
Po povratku u Poljsku, radio je sa kvintetom Kšištofa Komede (1962–1964). Zajedno su otišli u Skandinaviju, gde je, nakon završetka nekoliko ugovora, Urbaniak ostao do 1969. godine. Tamo je osnovao bend sa Uršulom Dudžak i Vojćehom Karolakom, koji je postigao značajan uspeh i kasnije je postao polazna tačka za „Michał Urbaniak Fusion“.
Nakon što se vratio u Poljsku i vratio violini (koju je napustio zbog saksofona tokom boravka u Skandinaviji), osnovao je „Mihal Urbaniak grupu“, u koju je pozvao, između ostalih, Uršulu Dudžak (vokal), Adama Makoviča (klavir), Pavela Jaržebskog - bas i Česlava Bartkovskog – bubnjevi. Snimili su svoje prve međunarodne albume, Parathyphus B, Instinct, i svirali na mnogim festivalima, uključujući „Jazz Jamboree“ 1969–1972. Tokom festivala u Montreu 1971. godine, Urbaniak je dobio „Gran pri“ za najboljeg solistu i dobio je stipendiju za Berkli koledž za muziku u Bostonu. Nakon mnogih trijumfalnih koncerata u Evropi i Sjedinjenim Državama, u maju 1973. godine poslednji put je svirao pred poljskom publikom i emigrirao sa Uršulom Dudžak u SAD.
Uprkos tome što je dobio nagradu sa Berklija, nije tamo studirao. Po preporuci Džona H. Hemonda, Urbaniak je potpisao ugovor sa izdavačkom kućom „Columbia Records“, koja je objavila album „Super Constellation“ pod nazivom „Fusion“. Za turneju je pozvao poljske muzičare, uključujući Česlava Bartkovskog, Pavla Jažembskog i Vojćeha Karolaka. Godine 1974. Urbanjak je formirao bend „Fusion“ i uveo melodične i ritmičke elemente poljske narodne muzike u svoju fanki muziku iz Njujorka. Sa ovim bendom, Urbaniak je snimio još jedan album u Njujorku, „Atma“.
Od 1970. godine Urbanijak svira svoju petožičnu violinu napravljenu specijalno po meri za njega, uz sintisajzer za violinu, ali i sopran, alt i tenor saksofon, kao i lirikon, električni duvački instrument sličan saksofonu. Njegova fuzija sa folklorom postajala je popularna među američkim džez muzičarima. Počeo je da svira u poznatim klubovima kao što su „Vilidž Vangard“ i „Vilidž Gejt“, u poznatim koncertnim dvoranama kao što su Karnegi Hol, Bikon Teatar i Ejveri Fišer Hol.
Urbanijak je svirao sa Bilijem Kobamom, Basterom Vilijamsom, Čikom Korijem, Haroldom Ajvorijem Vilijamsom, Elvinom Džounsom, Fredijem Habardom, Džordžom Bensonom, Herbijem Henkokom, Džoom Hendersonom, Džoom Zavinulom, Kenijem Baronom, Larijem Korijelom, Lenijem Vajtom, Markusom Milerom, Kvinsijem Džounsom, Ronom Karterom, Rojem Hejnsom, Vladislavom Sendeckim, Vejnom Šorterom i „Weather Report“. Godine 1985. pozvan je da svira tokom snimanja filma „Tutu“ sa Majloms Dejvisom. Gdine 2012. glumio je u poljskom filmu „Bicikl mog oca“.
Коментари