среда, 15.01.2025, 20:20 -> 15:30
Majstori baroka – Đovani Paolo Kolona
Oratorijum „Avesalom” Đovanija Paola Kolone interpretiraju: sopran Laura Antonaz kao Avesalom, sopran Elena Bertuci kao Testo, alt Elena Biskuola kao Joav i Ahitofel, tenor Alberto Alegreca kao Savetnik i bas Mauro Borđoni kao David. Ansamblom Le Nasion diriguje Marija Luiza Baldasari.
Između 1680. i 1694. godine, Đovani Paolo Kolona je aktivno pisao oratorijume i gradio orgulje za vojvodu Modene – Frančeska II d’Estea, sa kojim je bio u redovnom kontaktu. S tim u vezi, od ukupno trinaest oratorijuma ovog kompozitora, više od polovine je priređeno za potrebe dvora upravo ovog pokrovitelja umetnosti. Među njima se nalazi i oratorijum Avesalom koji je Kolona napisao 1684. godine. Ovo delo je napisano na libreto bolonjskog pesnika Đakoma Antonija Bergamorija, a svojom tematikom obraća se samoj ličnosti vladara koji je delo poručio. Naime, krajem XVII veka, kako to navode muzikolozi, oratorijumi se „nisu bavili opštim poukama i smernicama za spasenje duše”, već su bili sredstava za pažljivo oblikovanu „političku propagandu zajedno sa pobožnim promišljanjima o monarhiji”. Drugim rečima, dok su opere tog perioda, u većini slučajeva, služile za veličanje onoga kome su posvećene, oratorijumi su bili instrumenti opomene i vladaru i njegovim potčinjenima.
Upravo ova vrsta tematike se može uočiti u oratorijumu Avesalom, u kojem je opisan događaj iz Druge knjige Samuilove iz Starog zaveta. Avesalom, mlađi sin kralja Davida, pobunio se protiv svog oca smatrajući da je njegova vladavina slaba, te je pokušao da ga svrgne sa prestola Izraela. U odlučujućoj bici, iako je kralj David naredio svojim trupama da ne naude njegovom buntovnom sinu, vojskovođa Joav je, kada se stvorila prilika, ipak ubio Avesaloma. Kralja Davida, koji tuguje za svojim sinom, Joav opominje da ne bi trebalo da pokazuje emocije, podsećajući ga na njegovu dužnost kao kralja.
Libreto oratorijuma naglašava perspektivu monarha, koji je ujedno bio i pokrovitelj i osoba kojoj je delo posvećeno. U ovom delu vladar je suočen sa sopstvenim greškama, ali i sa pogrešnim potezima podređenih ljudi, zatim sa poimanjem važnosti sopstvene funkcije, kao i sa odricanjem lične slobode zbog dužnosti koje vrši. Nad svim tim se vešto nadvija tema Božje volje i žrtvovanja koje simboliše Isus Hrist.
Autorka: Saša Tošković
Коментари