четвртак, 07.07.2022, 20:20 -> 15:15
Извор: Трећи програм
Kompozitor meseca – Luiđi Kerubini
Večerašnjom emisijom započinjemo ciklus kojim ovog jula obeležavamo 180. godišnjicu smrti Luiđija Kerubinija, italijanskog kompozitora čije stvaralaštvo povezuje dve muzičke epohe: klasicizam i rani romantizam. Kerubini je bio aktivan i kao dirigent, pedagog, teoretičar, a od kada je 1794. godine primio francusko državljanstvo, gotovo pola veka imao je status jedne od vodećih ličnosti pariskog muzičkog života. Kako ukazuju istorijski izvori, Betoven je od svih svojih savremenika Kerubinija smatrao najvećim kompozitorom, dok je Đoakino Rosini hvalio i rado izvodio njegove opere, koje, uz duhovna ostvarenja, čine centralni deo kompozitorovog bogatog opusa.
Kerubini je rođen u Firenci 1760. godine, a prve poduke u oblasti muzike dobio je još kao šestogodišnjak od svog oca Bartolomea, čembaliste i člana firentinskog pozorišnog orkestra, koji je u svom sinu prepoznao izuzetan dar. Naime, do trinaeste godine Kerubini je u svom opusu imao već nekoliko kompozicija religiozne tematike, a nakon stipendije koju mu je 1778. godine dodelio Leopold Drugi, veliki vojvoda Toskane, započeo je studije u Bolonji i Milanu, kod Đuzepa Sartija. Kako je ovaj italijanski kompozitor i pedagog tih godina dobio ponude da napiše nekoliko opera za firentinsko pozorište, zamolio je svog učenika da sam izradi arije za sporedne likove. Tako je Kerubini imao priliku da stekne praktično iskustvo u oblikovanju operske muzike, ali i da, kako ističu izvori, „oseti stil dramske muzike". Pored toga, tokom boravka u Bolonji i Milanu, komponovao je i oko 20 antifona i litanija sledeći Palestrinin kontrapunktski stil.
U periodu od 1779. do 1784. godine Kerubini je komponovao nekoliko opera, uglavnom opera serija, zasnovanih na istorijskim temama, a po tekstovima slavnog Pjetra Metastazija. Međutim, osećajući ograničenja italijanske tradicije i u želji da proširi svoj kompozitorski fokus, Kerubini je 1785. godine otputovao u London gde je za Kraljevsko pozorište napisao dve opere serije i jednu bufo operu. Nakon nekoliko meseci provedenih u engleskoj prestonici, otputovao je u Pariz sa svojim prijateljem violinistom Đovanijem Batistom Viotijem, koji ga je predstavio Mariji Antoaneti i članovima pariskog društva.
Nastanivši se u Francuskoj, Kerubini je kroz svoju muziku pokazivao više smelosti i originalnosti, a 1791. godine u Parizu, nakon maestralnog izvođenja opere Lodoiska pisane po libretu Klod-Fransoa Fijet-Loroa, na osnovu epizode iz popularnog romana Ljubavi viteza Foblasa književnika Žan-Batista Luvea de Kuvrea, svrstao se među vodeće autore francuske muzičke scene. Naime, ovim delom koje obuhvata veliki izvođački aparat od oko 200 muzičara, Kerubini je predstavio romantični sadržaj koji se odnosio na odbacivanje 'starog poretka' zarad plemenitosti, slobodarskih ideja i sudbinske ljubavi. Priča o oslobađanju iz zatvora i pobedi nad tiranima dočekana je u revolucionarnom Parizu sa velikim entuzijazmom, a opera je ubrzo počela da stiče popularnost i u Nemačkoj i Beču. Smelim harmonskim rešenjima Kerubiji je u operi Lodoiska uveo tada originalnu, romantičarsku dimenziju u ovaj žanr, a ujedno je otvorio vrata novoj muzičkoj epohi.
Urednica: Irina Maksimović Šašić
Коментари