Vek harmonike
Anatomija harmonike – sećanje na Mounsa Elegora
Predstavićemo album Gžegoža Paluša, koji je pod nazivom „Anatomija harmonike – sećanje na Mounsa Elegora” objavio Varšavski konzervatorijum 2020. godine, povodom dvadesetpetogodišnjice smrti ovog danskog umetnika.
Mouns Elegor je imao veliki uticaj na razvoj harmonike u drugoj polovini 20. veka i bio je inspiracija mnogim evropskim autorima – pionirima u pisanju originalnog repertoara za ovaj instrument. Na jednom od njegovih koncerata, u publici je sedeo dirigent i kompozitor Ole Šmit, koji je bio oduševljen Elegorovom izvođačkom veštinom. Mogućnosti harmonike sa fri-bas sistemom na kojoj je svirao, ali i brilijantna tehnika ovog harmonikaša, poslužile su kao inspiracija za Šmitovu kompoziciju Simfonijska fantazija i alegro za harmoniku i orkestar, opus 20, koju je premijerno izveo Mouns Elegor sa Simfonijskim orkestrom Danskog radija 1958. godine, a dirigovao autor. Ovo delo je bila prva kompozicija za harmoniku dugmetaru i postigla je izuzetan uspeh, te ju je Elegor izvodio ne samo u Skandinaviji već i širom sveta, nastupajući sa brojnim renomiranim orkestrima. Kompozitor Ole Šmit je do 1964. godine napisao i dve Tokate za harmoniku (broj 1, opus 24 i broj 2, opus 28), četiri solo komada za harmoniku (koji uključuju i Ćuftin let) i Drugi koncert za harmoniku i orkestar.
Jedno od glavnih Elegorovih dostignuća je njegovo eksperimentisanje sa kamernim sastavima i integrisanje harmonike dugmetare u tokove savremene muzike. Akcenat je bio na stvaranju novog identiteta za harmoniku, koja je do sredine 20. veka shvatana kao instrument iz prakse tradicionalne muzike. Budući da je tečno govorio šest evropskih jezika, imao je direktnu saradnju sa brojim kompozitorima, a nasleđe njegovog pionirskog rada broji preko stotinu solističkih, kamernih i orkestarskih dela vodećih savremenih autora iz različitih zemalja širom sveta.
Blisko je sarađivao i sa Lundkvistom Torbjonom, koji je zahvaljujući Elegoru stvaralački akcenat stavio na dela za harmoniku. Izazov mu je postala fri-bas harmonika zbog svojih izvođačkih mogućnosti, a njegove kompozicije za solo instrument često su izraženog ritmičkog karaktera, ponekad sa džez elementima ili su zasnovane na baroknim polifonim strukturama.
U tumačenju Gžegoža Paluša, slušaćete izbor numera sa albuma Anatomija harmonike – sećanje na Mounsa Elegora: Tokatu broj 1 opus 24 Olea Šmita, Pokreti Lundkvista Torbjona, Anatomic Safari Pera Nergora i Sonatu opus 143a Vana Holmboa.
Urednica emisije Marija Vuković
Коментари