Kompozitor meseca – Klod Debisi
Započinjemo ciklus koji smo ovog marta posvetili obeležavanju 160 godina od rođenja Kloda Debisija.
Debisi je bio jedan od najistaknutijih autora svog doba, a njegove harmonske inovacije imale su ogroman uticaj na buduće generacije kompozitora. Napravio je značajan iskorak od vagnerizma u svojoj jedinoj završenoj operi Peleas i Melisanda, a u delima za klavir i orkestar stvorio je nove žanrove i otkrio bogati spektar boja koje su postale temelj sasvim originalne muzičke estetike.
Debisi je poticao iz seoske radničke porodice, koja se iz okoline Burgundije preselila u parisku regiju oko 1800. godine. Rođen je 1862. godine u gradu Sen Žermen an Le, gde su se njegovi roditelji bavili trgovinom. Početkom 8. decenije 19 veka, tokom Francusko-pruskog rata, porodica Debisi je izbegla u Kan, gde je Klod Debisi pohađao časove klavira kod Žana Čerutija. Na Pariski konzervatorijum primljen je 1872. godine, gde su mu profesori bili Antoan Marmontel i Alber Lavinjak. Njegov izuzetni talenat je brzo prepoznat, te je osvojio nekoliko manjih nagrada na takmičenjima iz klavira i solfeđa. Ali kako nije uspeo da osvoji glavnu nagradu za klavir, bio je prinuđen da odustane od karijere virtuoza i okrenuo se časovima harmonije kod Emila Dirana. Prve pesme napisao je 1879, na tekstove Alfreda de Misea. Počeo je i da radi kod Nadežde fon Mek, koja je bila pokroviteljka Čajkovskog, u Arkašonu i Firenci, kada je napisao nekoliko klavirskih komada i Klavirski trio.
Sve do 1982. godine, pretpostavljalo se da je partitura ovog trija izgubljena, ali je tada pronađena u zaostavštini Debisijevog učenika Morisa Dimenila, te je delo prvi put objavljeno tek 1986. godine. Ova mladalačka kompozicija napisana je jednostavnim harmonskim jezikom i sentimentalnog je, šaljivog karaktera.
Po povratku u Pariz, Debisi je počeo da pohađa časove kompozicije kod Ernesta Giroa, radeći i kao korepetitor. Sa Nadeždom fon Mek odlazi u Rusiju nekoliko puta tokom 1881. godine, kao i u Beč. Bio je jedan od takmičara za Rimsku nagradu 1883, sa kantatom Gladijator. Do tog perioda, Debisijev opus obuhvatao je preko trideset pesama, scenskih komada, horova, svitu za violončelo i simfoniju, napisanu za klavir četvororučno. Počeo je da radi kao korepetitor u horskom društvu Konkordia, kada je otpočeo saradnju sa Gunoom.
Godine 1884. Debisi je osvojio Rimsku nagradu za kantatu Bludni sin, na tekst Eduara Ginana, koja je premijerno izvedena iste godine u Parizu. Ova nagrada omogućila mu je stipendiju Akademije lepih umetnosti, koja je uključivala i četiri godine rezidencije u Vili Mediči.
Urednica Jelena Damjanović
Коментари